Birajmo zdravlje (ili bolest)

Jedno od najčešćih pitanja prilikom (redovnih ili usputnih) susreta jest : Kako si ?!?

Naravno da je s tim pitanjem nekako „vezan“ i odgovor : Dobro sam!

No ima i onih koji daju drugačiji odgovor kao npr.: da je bolje ne bi valjalo (optimisti ili šaljivčine) ili da je malo više zdravlja ili, eto, borim se! ili, bolje ne pitaj a pojedinci jednostavno slegnu ramena i pogledaju u prazno.

Zanimljivo jest da se u (mogućem) nastavku razgovora (recimo uz kavu), sam razgovor, gotovo po pravilu, u jednom trenutku usmjeri u (zdravstveno) stanje osobe. Uglavnom, npr. bio sam na pregledu i eto, što da ti kažem-našli mi, sumnjaju na, potrebno je ponovno obaviti neke nalaze, itd. Sve dovodi do smisla, nekog direktnog stanja zdravlja/bolesti, kod jednog od njih ili nekog od njihovih najbližih. U svakom slučaju razgovori, o bolesti ili nekoj tegobi, uglavnom predstavljaju okosnicu razgovora. Prevladava zabrinutost, sumnja u sve to što se dešava i naravno, nema izlaza. Teško je, gotovo apatično.

Naravno da postoji i drugi tip ljudi koji uglavnom negiraju isto stanje. Čekaju samo da ih se otpusti iz bolnice i da idu dalje svojim životnim tokom. Optimisti su prema vani i ne opterećuju svoju okolinu međutim u svojoj nutrini proživljavaju poprilična ekstremna stanja (promišljanja), koje tijelo jako teško podnosi.

Treća grupacija ljudi traži nove izlaze. Na putu prema tim „izlazima“ koriste razne opcije koje im se (po)nude. Znanstvenici su dokazali, da se u trenucima velikih teškoća, većina bolesnika opredjeljuje vjerski, odnosno postanu vjernici (prihvate religiju kao izlaz). Čak postanu dobri praktikanti religije, traže odgovor od boga, traže smisao života, opravdanje, neki čak i traže grijehe (nepravde) koje su počinili ili koje su drugi počinili prema njima. Tu im se otvara niz mogućnosti i opcija u više religija, pokreta, udruga i slično. Sve je to dio njihovog puta prema razumijevanju svega što ima se dešava.

Jedan još zabilježen smjer koji se poduzima u tim trenucima, jest promjena prehrane (ishrane). Dijeta. Kao krajnju mjeru sreo sam popriličan broj (ranije oboljelih) klijenata koji su vegetarijanci ili onih koji konzumiraju samo sirovu hranu. Posebno se pripremaju dobro odabrane biljke, uglavnom proizvedene ekološkim načinom uzgoja i tretiranja. Čini mi se da ovaj pristup u zadnje vrijeme (po mom osobnom iskustvu) sve više raste.

No, ono što jest činjenica, da svi (trenutno) oboljeli promjene način ishrane i gotovo sva stručna osoblja (od liječnika do iscjelitelja) preporučuju, uglavnom pretežno vegetarijansku prehranu. Uz takvu prehranu, preporučuje se i povremeno stanje posta, pogotovo kod religioznih osoba. U svakom slučaju post uz molitvu ili vegetarijanstvo, je usko vezan ciklus u procesu pronalaženja rješenja za trenutnu bolest ili situaciju.

U svojoj praksi često pitam klijente koji su na takvim tretmanima : Zbog čega to rade? Neovisno da li idu na kemoterapiju, tretiranje farmaceutskim lijekovima, ili su u molitvi, „rade“ na sebi, vegetarijanstvu, sirovoj hrani ili postu. Naime, osobno sam svjestan da svaka terapija nekome može pomoći i s time se slažemo. Nakon višegodišnjeg praćenja (svojih, ako su moji) klijenata, u principu se odgovor u velikom postotku može sažeti u rečenicu: Rekli su mi da je to dobro za mene!

Zaključak je tu veoma jednostavan: klijent ne zna što je dobro za njega i prihvaća sugestiju koje zaprimi na razne načine od stručnih osoba, prijatelja, ranije oboljelih, stručne literature, objave na internetu, iskustava drugih, i slično.

Naravno da diskusijom i obrazloženjem postupka, dobijem zaključak, kako klijent ispravno radi tu terapiju, kako pazi na vrijeme, kvalitetu, redovne kontrole i slično. Jako puno vremena i energije troši i ulaže, da to što koristi bude jako dobro izvedeno.

U ovom tekstu ne bih se bavio rezultatima tih terapija, jer mi je namjera definirati sam smisao, kvalitetu i cilj oporavka.

Da bi bilo jasno klijentu što čini za sebe, uglavnom zatražim da mi objasni promjenu koju je doživio primjenom bilo koje od navedenih tretmana i opet, u velikom postotku odgovor jest –čekam naredni pregled/kontrolu. Dakle, ne zna za efekt onoga što radi. Dok mu drugi ne kaže.!.

Tako da nakon 15 minutnog razgovora postaje jasno da klijent (koji spada u trenutno oboljele) ne zna zašto je obolio, ne zna o bolesti puno, osim onoga što mu je liječnik rekao (s izuzetkom onih koji o bolesti znaju sve jer su to proučili na internetu) i ne zna hoće li mu kura/tretman donijeti promjenu stanja. Praktično, oboljeloj osobi, drugi su rekli da je bolestan, rekli su mu bolest koju ne poznaje, čuje što mu drugi kažu (preporuče) za tretman koji treba poduzeti i naravno, ne zna kako će ova situacija završiti.

Kada u razgovoru dođemo do teme što bi u konačnosti bio rezultat ili očekivanje, opet je u velikom postotku odgovor – da mu ne bude ovako kako jest (tj da nije bolestan)!

I tada nastane zastoj u razgovoru jer konstatiram da se klijent brine samo o jednoj situaciji a to jest: njegova bolest!

I posebno napomenem situaciju da mi ni u jednoj rečenici nije spomenuo što u realnosti (praktički) očekuje i da ni u jednom momentu nije spomenuo riječ – zdravlje! u smislu i konstataciji – trebam zdravo stanje tijela ili psihološko zdravlje nikako da se to spomene.!. da se izgovori.

Stoga je zaključak veoma jednostavan. ako se brinemo o bolesti, bit ćemo bolesni. ako ne želimo biti bolesni i uporno ponavljamo da ne želimo biti bolesni, opet ćemo biti bolesni.

Jer, naprosto, stanje u čovjeku ovisi gdje su njegove misli i misli se materijaliziraju kroz stanje tijela. Znanstvenici tvrde da je osnovni uzrok (a i posljedica) stanja tijela, stanje misli ili vjerovanje. Preporučuje se mentalno zdravlje kao osnovni oblik/preduvjet zdravog stanja u tijelu dakle, s mislima možemo puno toga što znači da se s mislima tj. stanjem uma, možemo da se dovedemo u bolest i da tu ostanemo.

Ono što mi je izazivalo u početku (svog trenutnog posla) čuđenje (ali i zabrinutost), a kasnije se ispostavilo kao gotovo jedino pravilo jest, odgovor na pitanje : Kako biste bili (ili osjećali) da ste zdravi? Pitanje na koje nisam dobio odgovor nikada, onako iz daha. Najveća većina klijenata je pocrvenila, to je bila prva (ispravna) reakcija, bilo je i znojenja ruku i sličnih psihosomatskih promjena na klijentu, barem 50% klijenata je odgovorila na to pitanje – šutnjom, neki i suzama, preostali broj klijenata je drhtavim glasom odgovorio – da se osjećam dobro!

To jest trenutak kada se stvarno u realnom vremenu kod klijenta započelo s iscjeljivanjem!

Trenutak kada shvatimo grešku u ponašanju, da brinemo o bolesti, dok težimo zdravlju, jest jedan od najvažnijih trenutaka u našem životu. Naravno, ne deklarativno ili onako usput, kao zna se da hoću zdravlje, već na svjesnom nivou, a operativno znači da izazivam promjene u mom tijelu i znam na svjesnom nivou da ulazim u kvalitetnije stanje, nego u ranijem vremenskom periodu.

Svjesnost o tome da se ne govori, ne planira, ne živi u zdravlju (ili stanju koje smatramo zdravim), jest ključna prepreka koja mijenja i ono što smo smatrali nepromjenjivo, a to su naše misli koje sada više ne mogu izdržati (opravdati) održavanje bolesnog stanja već traže rješenje u nečemu novome. Pogotovo u novim izvorima informacija i stanja a ta stanja nisu misli koje već posjedujemo, jer smo njih već poprilično dobro „obradili“. Jednostavno, se traži promjena na više razina.

Ponovno se preispituje cijeli popis opcija koji nam je ponuđen i sada se na to gleda na potpuno novi način i izabire se metoda/tretman koji sada novim pogledom razumijemo, sa svim karakteristikama tih tretmana. Od vremena korištenja, troškova, rezultata postignutim i našom mogućnošću da isto primijenimo i naravno, polako i sigurno isključujemo „utjecaj“ drugih savjetnika. Postavlja se novi cilj – pažnja je na novim stanjem u svojem tijelu.

Prvi efekt tih novih postupaka jest zadovoljstvo da se situacija u tijelu pomakla sa „mrtve točke“ i da konačno imamo neku situaciju koja nije „gora“ a mogla bi se nazvati „boljom“ od prethodne.

Drugi efekt koji se javlja jest potreba za mir-om, nekada čak i samoćom. Pojedinci čak vole i izolaciju i samokontrolu, sada je osoba/klijent svjestan promjena i koje mu je novo stanje. Nema više previše očekivanja komentara, preporuka i odgovora „od drugih“, ne ide se po „upute“ već po konstataciju stanja ili razmjenu iskustava i osnovom rezultata se mogu pripremiti nove aktivnosti za daljnja poboljšanja svog stanja.

Jedan od (mogućih) sljedećih koraka jest i analiza razloga koji su me doveli do stanja kada nije bilo dobro. No, u ovom trenutku klijent prihvaća svoju odgovornost za nastalu situaciju, nekako mu drugi više i nisu toliko „krivi“ za doživljeno već njegova osobna nemoć da reagira pravovremeno, ispravno i kvalitetno. Time se u sadašnjem stanju dobiva jedna snaga koja se koristi da ne uđemo u situacije iz kojih izlazimo kao „poraženi“ već da pronalazimo rješenja prije nastanka „problema“ u životu ili odnosima.

Ono što je karakteristično i za ove situacije (nastale uvođenjem promjena) jest da više ne brinemo o tome da budemo zdravi već da u praktičnom smislu živimo zdravo, odnosno, da ne napuštamo energetsko stanje koje nam daje kvalitetan život i kvalitetne reakcije u životu.

Sama spoznaja da ne znamo što sve sačinjava zdravlje, otvara nam niz mogućnosti u životu koje možemo iskoristiti da emocionalno živimo ispunjeni. Niz je postavki koje nam daje zdravlje, ali je put u zdravlje, zasigurno posložen nizom aktivnosti koje činimo sebi na dobro i da taj naš put bude ispunjen spoznajom, da smo i svojoj okolini osigurali dobro.

Sama činjenica da funkcioniramo (samostalno) tako da ne budemo na teret okoline, čini nas jačim i snažnijim. Korištenjem stanja mira u sebi, dajemo i mir u svoju okolinu pa je velika vjerojatnost, da će i okolina biti u miru, dobru i zdravlju. Barem smo im za to dali priliku.

Koliko nam je potrebno da uđemo u takvo stanje? Stanje u kojemu biramo zdravlje.

Trebalo bi da bude jednostavno. Potrebno je da primijenimo sve rečeno (ispisano) u količini i na način koji nam je moguć. Svaki detalj iz života potrebno je izvršiti kvalitetno i na vrijeme ne ugrožavajući okolinu iz stanja mira u svom tijelu.

Tada se dešava nešto što najčešće zovemo „čudo“. Nešto neobjašnjivo se dešava u nama i oko nas. Postajemo usklađeni sa sobom i svojom okolinom i opet nam je dobro.

Da, dobro nam je jer smo spoznali da nismo samo od tijela već i od duha da imamo duhovne snage koja nam ispunjava emocije. Dobre emocije daju i dobre misli. Iz misli možemo preko riječi doći do djela. Ta djela nas krase. Krase i našu okolinu (umjetnička djela, ali i konstruktivna djela) koja prepoznaje novu snagu kvalitetnijeg života i počinje nas okolina respektirati. Postajemo važni. Vjerojatno smo učinili ono što „oni“ ne bi mogli da su bili (ne daj ima bože) u našoj situaciji.

Jer, preduvjet da čovjek može biti u stanju zdravlja, jest njegova aktivna kreativnost. Kada stvara neku novu vrijednost, korisnu i opće potrebnu, prepoznatljiva kao ljudski rad ili ljudsko djelo.

A to možemo dobiti kada smo zdravi.

Čudno je da se zdravi ljudi, stvaraoci smatraju „čudnima“ i gle pravog čuda, kritike dolaze od „bolesnih“ ili onih koji imaju manju (sposobnost) namjeru stvaranja i kreiranja. Zar to (tj kritika) nije dovelo klijenta do stanja bolesti? To je krug. Krug iz kojeg sada možemo izaći. Jednostavno i brzo. Bez borbe koju nam nude. Kreativno. Kroz zdravlje i kroz mir. Puštajući energiju kroz naše tijelo da dobijemo novu spoznaju.

I zato trebamo biti zahvalni na svaku „bolest“ koju smo imali. jer, to je uvijek bilo upozorenje da smo promašili svoj životni put. Hvala i „kritizerima“ koji su uvijek pratili naš rad i naše aktivnosti i svojim kritikama ubrzali naš tok pozitivnih i kreativnih djelovanja, kada nismo dozvolili da nam te kritike „upropaste“ kvalitetu življenja.

Prepoznavanjem i izborom zdravlja, kao cjeline života, moguće je imati zdravo fizičko tijelo, s čistim emocijama i ispravnim mislima. ali i izuzetno kvalitetan i stvaralački život. Ispunjen novinama, zadovoljstvom i mirom bolest jest (ponekad) opravdanje da ne budemo uspješni u svemu tome.

Zato je i dobro nastojati ulaziti u promjene, da ostvarimo zdravlje kao osnovni smisao življenja.

Odgovori