Iz kritizerstva u kreatora

metamorphosisZnačenje samog naslova jest u tome da iz tehnike (model življenja) kritiziranja prijeđemo u kreatora stvarajući neke nove vrijednosti ili situacije. Ali u svakom slučaju, nečega što nam daje Mir i stabilnost u samom življenju.

Nameću nam se u životu kontinuirano teme o „nekome ili nečemu“. Napadnuti smo sa tuđim mišljenjem o nekome ili nečemu. I to na način kako bi nešto trebalo biti ili kako „oni“ misle da jest !.

I ostaje meni osobi/pojedincu da se snađem i reagiram kako bi ti ili oni htjeli, osnovom svoga očekivanja.

Zanimljivo je da imaju spreman „napad“ ako ne prihvatiš ili barem se ne složiš sa tom (njihovom) idejom. I naravno, ispasti ćeš čudak ako to ne učiniš. I vjerojatno imaš problem, to jest, nametnu ti ga.

Mogli bi reći da je danas politika i politikantstvo jedna od „tema“ koja je nepresušni izvor ideja za obrazlaganje ranijeg navoda.

No, ipak uzeti ću neku jednostavniju temu. Npr. razgovor o načinu primjene dijete i kontrole težine.

U realnom svijetu naše planete ima ljudi koji nemaju dovoljan pristup hrani. Ili nemaju dovoljno sredstava da si osiguraju dostatne količine hrane. Ima i onih koji se organiziraju da imaju kvalitetnu hranu ili hranu sa kvalitetnim sjemenom, uzgojem i naravno distribucijom. Međutim kod hrane ili bolje rečeno hranjenja ljudi najčešće se govori (barem u našem okruženju, a govorim i o svom okruženju) o dijeti ili ograničenoj primjeni hrane. Dakle, analizira se samo jedan dio realne situacije oko nas.

U analizi, prilično dobro se zna koliko je kalorija u nekoj namirnici. Gdje se održava, čuva, skladišti.

U koje vrijeme i koliko se konzumira. Što se radi prije ili nakon obroka (vježbe, šetnja ili odmor).

Kada je slijedeći obrok i slično. Naravno da treba paziti na težinu u ovisnosti od visine. Pa treba paziti i na garderobu koja ide uz to i slično. Pretpostavljam da ima još detalja koji sadržavaju i pokrivaju temu dijetalna prehrana.

Ipak, u tim razgovorima se zaobilazi tema i način govora koji je poznat da „zdravemu čoviku se da, a bonemu se ponudi“. Što se u narodu tumači da zdrav čovjek može pojesti sve i da će ostati zdrav. Ili treba mu dati sve da ostane zdrav. Za razliku od onih koji su (nažalost) bolesni i koji ne mogu jednostavno konzumirati sve. Tijelo ne prima hranu.

Načinom i odnosnom prema unosu hrane u tijelo, praktički se definira kakvo je stanje zdravlja u čovjeku. Sa tog aspekta gledajući, primjena dijetalne prehrane označava da se osoba izjašnjava o svom zdravstvenom stanju.

I naravno tu dolazimo do situacije koja bi mogla biti problematična. Jer, vjerojatno se dio konzumenata hrane neće složiti oko istoga. Što komentiraju i kažu da je njihovo pravo. Slažem se.

Ono što sam želio podvući dosadašnjim pisanjem je način na koji se neće složiti, a ne ono oko čega se neće složiti. Naravno o prehrani i vitalnosti pisati ću nekom drugom prilikom.

Uobičajeno pravilo u praksi je da se ono sa čime se ne slažemo, jednostavno kritiziramo. Može se ići do te mjere da se osudi (neki kažu i popljuva), a naravno na nekim razinama (političke) se i zakonom zabranjuju drugačiji navodi.

Kritika nečega je postala sastavni dio kulture ponašanja. Glasna i jasna kritika. Negiranje svega ili većine izgovorenog ili čak učinjenoga.

I likovanje nad nečime što smo kritizirali. Jednostavno, kako kažu negdje „triba to satrati“.

Dolazimo do situacije da je kritiziranje normalno i učinkovito. Dolazim do situacije da sam u pravu!

spiritual-growing

I to bi bilo dobro kada bi nam to stanje osiguravalo Mir. Kada bi uspjeli sa kritikom sebi i drugima osigurati mir i stanje zadovoljstva da smo nešto uspješno riješili i „stavili na svoje misto“. No, realizirali smo jedno stanje svoje osobnosti ili čak svijesti koji teško da podrazumijeva mir i sklad.

Nezadovoljstvo je najblaža riječ koja nam je dana kao objašnjenje stanja, kada dobro nekoga ili nešto (dobro) iskritiziramo.

Praktički, nismo riješili ništa. Jesmo se izjasnili, jesmo komunicirali ali nismo našli ni sklad ni nesklad sa okolinom tj. sugovornikom. Vjerojatno smo sugovorniku stvorili samo gorčinu.

Realno, udaljili smo se od istine.

Kritika nas udaljava od rješenja. Udaljava nas od teme o kojoj govorimo čak. Dozvoljava nam da govorimo i o onome što nije iznijeto.

Kritiku izvlačimo iz neke nelagode unutar sebe stvarajući u sebi neku čudnu prazninu.

 

Bilo bi jednostavnije reći svoj stav o tome (npr: ne slažem se ili ne znam puno o tome). Imati stav o tome što „mislimo“ da je drugačije od toga da definiramo stav o tome što znamo.

Kako je činjenica da ipak „sve“ ne možemo znati bilo bi dobro pripaziti o tome što kritikom nanosimo nekim osobama oko sebe. Možda bi bilo dobro ne povrijediti ih.

 

Ok, znam da ima raznih kritika i da je najkvalitetnija pozitivna kritika za poticanje razgovora i komunikacije.

No, u ovom prikazu koristim situacije koje su stvorile izuzetan nemir u osobi i oko osobe. Ovo se odnosi na kritiku koju zovemo negativna kritika (mada je sam naziv diskutabilan).

No, cilj mi je definirati da je osnovna ljudska potreba- stvaranje nečeg novog i kreiranje novih rješenja.

I jasno je da nova rješenja ne mogu doći iz starih misli. Tako da realizacijom starih misli dolazimo do kritiziranja. A kada bi uspjeli doći do novih misli, onda je to nova tehnologija funkcioniranja osobe ili promjene u samoj osobi.

Naravno da je najpoznatija metoda mijenjanja misli učenje! Novo znanje uvijek daje novu vrijednost našim stavovima i odnosnom prema drugima. Jednostavno, sa novim znanjem vrijedimo više.

 

Analizirajući izvor kritike (kritiziranja) osim navike i trenutnih socioloških uvjeta u kojima živimo, primijetio sam da su misli uglavnom vezane za bolove koje smo doživjeli u svom životu. Naravno da na misli utječe više faktora. No, praksa rada sa klijentima dala mi je odgovor da kreiranje stava ili kritike o nekom događaju, na prvom mjestu zauzima bol (odnosno uzrok boli) koju nosimo u sebi.

I najčešće se ta bol pretvorila u bolest i naravno postala dio našeg života. Učiniti će nas ovisne o nekom načinu življenja ili bolovanja, obreda pijenja tableta ili redovitih kontrola i analiza u raznim institucijama i ordinacijama.

I shodno istome donositi ćemo zaključke i ulaziti u debate „sa onim drugima“ o bilo kojoj životnoj situaciji.

Cijeli smisao života svodi se na to da „ne boli više ili da bolest ne prijeđe u drugu fazu“.

I sve će te pretpostavke stvarati naše misli.

healing-head

Postupak je, da (više-manje) većina institucija definira zaključak o potrebi promijene svojeg mišljenja, stava, svog pogleda na svijet. Hm, super. Ali kako?

I Naravno, gdje se to ući i gdje je recept za primjenu tih promjena.

Individualna stvar.

Svatko ima svoj put i vjerojatno će Bog pomoći svima, pa ako tebi ne pomogne, nije problem u Njemu, već u tebi.

Pa taj postupak ili konstatacija, bude uglavnom posebna situacija ili stanje koje prelije sve ili tkz. kap koja prelije čašu vode.

 

I opet smo se udaljili od realnosti.

Jer, pitanje je da li uopće netko treba imati stav ili kritizirati kao npr. gore rečeno primjenu dijetalne prehrane. Pitanje je li to uopće njegov prioritet. Treba li nešto znati o navedenome.

I naravno, što bi govorio o bilo čemu iz te domene tema.

 

Ali, osobno me zanimao jedan drugi smjer i vid davanja komentara na neke teme i situacije koje su u životu definirane. A to je samo stvaranje misli (sam nastanak) o nekom događaju i nekoj situaciji.

Nastanak misli koji stvaraju bol (ili mogu stvoriti) je zanimljiv. No, vjerojatno još je zanimljivije što možemo učiniti na stvaranju novih misli.

Stoga je zasigurno, jedno od rješenja stvoriti kreativnost. Ili zamijeniti kritiku kreativnošću. Stvoriti nova rješenja koja ne trebaju kritiku, već daju realna rješenja i napredak.

Bilo bi to idealno dobiti nova rješenja.

I naravno, pojavilo se pitanje od kuda će doći novo rješenje.

God-Creation

Već smo napomenuli da imamo znanja. No, ista iako su u knjigama i vrijede ipak su to zapisane misli i ideje od nekoga. I vjerojatno ih je netko već prije mene analizirao i aplicirao moguće.

Stoga se izvor novih ideja može naći i u novim mislima.

Mislima koje nisu nastale kao stav razmišljanja i premišljanja. Niti misli koje su našle iz iskustva.

Već iz misli koje su nastale na praznini oslobođenog prostora starih misli koje su nastale u našem umu.

Misli su vezane za našu prošlost kojom smo dobili neko iskustvo. Ali upravo je tu i ograničenje u stvaranju novih misli, jer pokušavamo dobiti ideju iz već prokušanih situacija u nekim novim situacijama.

 

Prema zapisima Bl Ivana Scota (1265-1308) koji je postavio u svojoj filozofiji primat volje nad razumom daje se naslutiti i rješenje.

Dakle, prihvaćajući snagu volje ili djelovanje u volji ispred zdravog razuma (a čini mi se da toga ima danas podosta) dobivamo mogućnost da snagom volje otpustimo neku misao koja više nema smisla ili koja nam daje veliko opterećenje u funkcionalnosti življenja.

Kada to kažemo tada postoji realna mogućnost da se otpusti misao i da oslobodi prostor za novu kreaciju. I to iz svijeta snage našeg duha ili naših eteričnih tijela od kuda se naše misli, riječi i djela energetski opskrbljuju.

I sve to učinimo dahom.

Tehnikom disanja dobivamo mogućnost da zamijenimo misao. I da sa novom misli formiramo kreativno rješenje. I time budemo kreatori novog odnosa sa okolinom.

A realno, oslobodili smo se boli i bolesti koje je bila vezana za tu misao.

Vjerojatno nas neće boljeti glava više.

 

A ovo toplo ljeto je idealno za oslobađanje od misli koje nas okupiraju i ometaju.

Idealna je lokacija u šumici uz zvuk valova mora i šum vjetra udisajem doći u stanje ispravnog i kreativnog odnosa prema sebi. I prihvaćajući mir u sebi za sebe i sve oko sebe. A kada smo u Mir-u , tada zasigurno nemamo bol/ova.

 

Naravno, za oni koji to ne budu ostvarili sa maksimalnim rezultatima, mogu nam se pridružiti u Akademiji Zdravlja u jesenjem periodu.

 

Do tada neka Vam je svako dobro i uživajte u vrijeme ljetnog razdoblja.

Speak Your Mind