NEMA VREMENA

 

U žurbi uvijek tražimo da odradimo barem 2 stvari (posla, projekta) istovremeno.

Kada bi uspjeli odraditi i 3 bilo bi bolje. A tek 4 i nadalje vjerojatno bi bio savršen uspjeh.

Jer,  bili bi svugdje, bili bi marljivi i sve bi stigli. Vjerojatno bi imali i pomagala u vidu zapisa i elektronike a možda i svoje tajnice , šofera i slično.

No, ne bi imali vremena. Kasnili bi. Možda se i pomalo nervirali. Tražili da svi oko nas rade još i brže. Bili bi  kao vjeta, sve bi stigli a za nas bi ostala samo prašina. Vjerojatno smo je podigli dok smo jurili. Da se ne vidimo ili da nas ne vide. Tko zna.!.

 

Nema vremena kaže i stari iskusni meditant. Sve je tu. Ovdje si i sada. Svjestan si svog Mira i staloženosti.

Svijest je velika i beskonačna. Promatraš. Pratiš promjene oko sebe, a sam si u miru. I oko tebe je mir.

Promatraš vodu kako teče. List kako pada sa stabla. Osmjeh koji nose ljudi na licima. Promatraš i dah njihove Duše i Energiju koja se kreće. Sve znaš. U svakom trenutku. Jer, vremena nema.

Sada i ovdje je sve.

U svjesnom stanju možeš biti na bilo kojem mjestu i bilo kada. Preskačeš barijere. Zašto.?. Pa da ne bi žurio. Znaš Što jest i što će biti. Znaš i što je bilo. Najvažnije znaš i zašto je to bilo.

 

Tko radi? Tko stvara? Tko donosi plodove, hranu,gradi kuće, ceste, bolnice ? Tko gradi znanje i svijest?

 

Čovjek je sposoban, kada živi svijesan svog postojanja stvarati velika dijela.

U žurbi, strci i bez vremena ne mogu stvarati velika dijela a da budu smislena i da traju dugo i služe svrsi.

Važno nam je imati,posjedovati a od silne žurbe nemam vremena uživati već nam bogastvo služi zbog “onih drugih” da vide da mi “imamo”.

 

Nema vremena.

 

Neki žure.

Neki meditiraju.

 

Ne postoji vrijeme i ne živi se u vremenu.

 

Kod jednih nema vremena u imeničnom pojmu.

Oni jako planiraju što će raditi a rad se svodi na planiranje. I rebalans plana. Ili korekciju plana, a najčešće analizu propuštenog u planiranju vremena.

 

Drugi znaju za svaki tren svog života. Za svaki udah i izdah. Svaki pokret i stvaralaštvo. Kreaciju. I to ponavljaju. Stvarajući . Kreirajući.

Imaju sve.

Dom, obitelj, prijatelje, sebe. I sa njima su u kontinuitenu. Ne treba im vrijeme za to. Jer su sa njima.

Uvjek u duhovnom smislu.

Sa mislima povremeno.

Fizički kada ovaj drugi nadođe i sjedne. Informira. Kreira. Stvara. U Miru.

 

I opet nitko nema vremena. A kažu: vrijeme ide.

 

Jedni koriste strarost da se pošteno razbole pa da potroše dio ušteđevine na liječenje. Uz jadikovke. Posjećuju ih zbog bolesti. Opterečuju ove koji rade i nemaju vremena baš kao što ni oni to nisu imali.

 

Drugi ostare da bi stvorili iskustva. Postali mudri. Svijesni i zdravi.

Da ih u starosti mlade osobe posjećuju zbog njihove agilnosti, iskustva, mudrosti i osmjeha.  Da sa njima osjete Mir i radost.

Da, točno je, nema vremena. Kako kod koga. I svatko ima svoje razloge za -nema vremena-.

Comments

  1. Savršeno od Damira, kao i obično.. 🙂

Speak Your Mind