Kolika je snaga istine da uvijek dođe do tebe! Ti si važan dio elementa istine i ona te treba.
Imaš u procesu življenja prepreke, tražiš rješenja, mučiš se unutar sebe. Unutarnji sukob raste svakog trena. Mučiš se oko sebe, u svojoj okolini, da bi našao rješenje za situaciju u kojoj se nalaziš, a realno, trebaš i tražiš istinu.
Puno slušaš što ti govore, i naputke, što bi trebao raditi. Kako, pa i kada to odraditi. No, često „ne osjetiš“ da je to ispravno. Da te to zadovoljava. Ispunjava.
Riješiš situaciju na neki „svoj“ način. I shvatiš da si učinio ispravno. Jer, istinito je kada si u Miru unutar sebe.
Buka je oko tebe. Pričaju ti o situaciji oko tebe. Pričaju ti o drugima. Popustiš i prihvatiš u raspravi „njihovu istinu“. I osjetiš grč u sebi. Ostaješ u toj drugoj priči, koja ti sve više liči na „laž“, i koja te sve više opterećuje. I koja te ometa, svrbi, uznemiruje.
Drugi žive svoj život, svoju istinu. A sam ostaješ u svojoj zabludi, nametnutom obrazloženju. U toj situaciji, ne znaš što je istina. Gubiš kontakt. Gubiš sebe. I sve postaje nejasno. Praznina i/ili gorčina vladaju sa tobom. Zato jer djeluje nametnuta ideja, istina, kreacija. Njihova.
Sve počinje polako i sigurno vladati praznina unutar (t)sebe. Sada pomalo i tužnija. Žalosnija. I pokušaš sa opstankom. Namećeš svom umu ideju, da imaš pravo na neki način. Da to što činiš jest ispravno. Djelotvorno i da ima smisla. Čak i koristi za tebe a i druge. A sav taj napor samo produbljuje prazninu u tebi.
Reći će ti da gubiš sebe. Ili da ti nedostaje ljubavi. Jer, ljubav je sve!
Nećeš nikada čuti da nisi u istini.!. Da nisi u pravednosti. Ali čuti ćeš da će se sve promijeniti. Ili da ćeš se ti već promijeniti. Kada budeš mogao. I tu je dio (njihove) istine.
Treba promijeniti svoj stav! Svoje misli. Svoje nakane. Ideje promjeni. Ti to možeš. Super!
A kako? Kako se to radi.?. Ispravno!
Potraži istinu. U sebi. Za sebe. Potraži istinu i oko sebe. Za sebe i za druge, naravno. Naći ćeš niz detalja, niz zaključaka. Niz nedoumica i smjernica. I spoznati ćeš jednu istinu koja bi te mogla iznenaditi. Interes nekoga iz tvoje okoline jest, da ti ne dobiješ i da nemaš svoju istinu. Da ne dopreš do nje. Da te ta istina ne nađe. Ili da ti ne nađeš tu istinu. Možda ćeš spoznati da im nije ni namjera da dobiješ tu svoju istinu. Već da ostaneš u njihovoj istini. U njihovom svjetonazoru. Takav si najbolji njima. Tako si sigurno dobro podređen njima. Možda će te i ucijeniti poslom, uslugom, nekom situacijom iz ranijeg života. Shvatiš jednog dana da je njihova istina, tvoja neistina. Da je cijela studija misli i djelovanja kako da ti uskrate put do istine.
Njihova istina, a ne tvoja jest tumačenje života. Na njihov način. Sve se svodi na opravdanje. Na raspravu i diskusiju o situaciji. Ali ne i o biti same istine. Ne o doprinosu dolaska i ulaska u istinu. Već samo u obrazloženju i nametanju stavova. Jer, istina treba tebi. Da budeš u Miru. Njima treba obrazloženje i tumačenje. O njihovim interesima. A ne o tvojoj istini. Ili Istini, kao stanju Mira kod tebe i kod njih.
Polako i sigurno shvatiš da ulaziš u stanje u kome ti postaje potpuno jasna izreka : „Kako sudiš, tako ti i sude!“ Ili kako sudiš, tako će ti i suditi. Ili tako ćeš biti i osuđen. A da ni sam nećeš znati razlog.!.
Sve neistine, odnosno tuđe istine, koje nosiš u sebi, biti će realne blokade u tvom tijelu. Odnosno, u tvom životu. I prepreke kvalitetnog življenja. Sa nametnutom istinom ne možeš živjeti. Ne uklapa se u program življenja. A najviše nastradaju upravo emocije i psiha. Fizičko tijelo još se najviše odupire i pokušava živjeti snažno. Dok jednog dana, naprosto ne „blokira“. I uđeš u bol. Iz koje je gotovo nemoguće izaći bez povratka u svoju osobnu istinu.
No, možda ipak uspiješ reagirati na tu bol. Možda je ona (bol) upravo potrebna da se „trgneš“ i pokucaš na „vrata života“ i vikneš: gdje je ta istina ! Moja i jedina ispravna. Kristova Istina.
Jer, jedina prava (tvoja i tuđa) istina jest ona koja daje Mir, daje ugodno društvo i miran san. Da živiš u skladu sa svojim fizičkim, umnim i emocionalnim tijelom!
