Što donosimo a što odnosimo sa sobom!

Ovo viđenje se odnosi na jedan od osnovnih pojmova koji su nam značajni u životu, a pogotovo u energetskoj medicini, na pojam reinkarnacije.
Put Duše i duhovnog stanja je znanje ili iskustvo koje je posebno važno za vlastiti razvoj.

Svaka seansa, terapija ili iscjeljivanje jest situacija (trenutak) kada analiziramo stanje u kojem se nalazimo (trenutno). Tada nam je važno da saznamo ili vidimo jesmo li u prošlosti bili npr kauboj ili Indijanac. Možda ratnik ili zemljoradnik.
Jesmo li živjeli na dvorcu ili smo bili vječni putnici.
Takva analiza počiva na sposobnosti terapeuta i njegovoj razvijenoj svjesnosti i senzibilnosti (vidovitosti), kao poruke koje nam donose (anđeoske strukture) u obliku informacije. Odnosno uvida. Osnovom dobivenog terapeut tijekom seanse, razmatra dobivenu poruku. Bolje rečeno prenosi (energiju) poruke u smisao sadašnjeg (trenutnog) življenja klijenta. Poruka bi trebala biti nadopuna informacije klijentu, u smislu davanja odgovora na pitanje : zašto mi u ovom trenutku (sadašnjem životu) živimo, tako kako jest sada!

I osnovom te analize, manje brinemo o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo.
Dakle, tako mi je, kako mi je zbog događaja i situacija iz prošlosti koje su se desile na način kako su se tada desile.

Sada i u ovom životu potrebno je da odradimo aktivnosti, kojima bi, utjecaj tih situacija iz prošlosti, korigirali. Jer smo, eto u tadašnjim trenucima „pogriješili“ u izboru.
I sada, eto, ispaštamo. A od sada i u budućnosti nemamo namjeru „griješiti“.
Da smanjimo taj utjecaj (ili posljedicu) bit ćemo dobri (ili bolji) i korigirat ćemo svoje aktivnosti i ponašanja kako bi danas (sada) živjeli kvalitetnije. A i u budućnosti.

I to je u redu.

Ako i ima neka greška (ako to tako smijemo zvati) onda je red da danas, kada smo to osvijestili, i ispravimo. I postanemo dobri.
Jer, eto, situacija iz prošlosti više neće djelovati na nas i naš život tzv. negativno.
Sve je to dobro.

No, tada ne analiziramo drugu situaciju, koja je još važnija.
Naime, cijeli svoj život proučavamo samo situacije iz kojih smo došli. Situacije koje su već takve kakve jesu i koje su se dogodile tako. I realno ne možemo ih više mijenjati. Spadaju u ono što zovemo prošlost.

Ali, ispred nas su događaji koje trebamo odraditi, i koji se još nisu dogodili. I ne znamo kako će se odraditi. A najmanje znamo kako će se dogoditi. I kakve će posljedice imati ti događaji.
I to zovemo budućnost.

To su događaji koje tek trebamo formirati i definirati kako ćemo ih izvršiti/odraditi i doživjeti.
Dakle, to su događaji koje ćemo odraditi vlastitim izborom.

Na taj naš izbor djeluje poprilično elemenata, no u konačnici, ovisi o našoj aktivnosti i djelovanju u jednom trenutku.
I sada, ako stalno u životu proučavamo i analiziramo tzv. prošlost, jasno je da ćemo (vjerojatno) „promašiti“ neke izbore u situacijama koje su pred nama. U „budućnosti“.
Pa kada dođe trenutak budućnosti bit će nužno tada korigirati eventualni propušteni efekt, u odnosu na trenutak u kome se trenutno nalazimo.
A taj efekt jest da danas ISPRAVNO djelujemo da nam „sutrašnji“ događaj bude kvalitetno odrađen. Da nemamo posljedice za događaje koje tek odrađujemo.

Ako gledamo u slici linije vremena, situaciju u kojoj se sada nalazimo, onda je to „danas“ ustvari, budućnost, u odnosu na ono što se već dogodilo (u prošlosti).
Istovremeno na toj vremenskoj liniji, današnji događaj jest „prošlost“ na što tek trebamo odraditi (u budućnosti).

Stoga namjera i preporuka jest, da više pozornosti usmjerimo u kvalitetu današnjih aktivnosti kako bi odradili kvalitetno događaje koje slijede. Pozornost na događaje podrazumijevaju moralnu kategoriju, pravednost u djelovanju, emocionalno zadovoljštinu i osobnu mogućnost izvršenja aktivnosti.
Stoga je jasno da je važnije da se posvetimo onome što dolazi od onog što se dogodilo.
Energiju koju silno trošimo da analiziramo prošlost, potrebno je usmjeriti na ono što sada jest takvo kakvo jest.

Naravno da je teško definirati kvalitetu aktivnosti koje ćemo u narednom periodu poduzeti, bez poznavanja prošlosti. To nam je u konačnici iskustvo (prošlih)života. No, suština jest da su „poznavati“ ili „pozorno /kvalitetno izvršavano“ različiti u svojoj osnovi.
I puno je više potrebno znanja, iskustva, prakse, procjene za kvalitetno izvršenje jer je djelovanje višeg nivoa od čistog poznavanja.

Potpuno je jasno i to, da se ovim pristupom otvaraju pitanja poput:

  1. Mogu li ja to?
  2. Znam li ja to odraditi?
  3. Kako ću znati što je za mene dobro? Ili što će tada za mene biti dobro.

Te i niz drugih pitanja u smislu, što je sve ispravno ili neispravno. Što je moralno/pravedno ili što je manje moralno/pravedno.

Međutim, s tim aktivnostima smo ostvarili preduvjet koji nam omogućuje da:

  • Djelujemo iz sadašnjeg trenutka
  • Djelujemo iz stanja Mira
  • Kvalitetnim izborom akcija u sadašnjosti usmjerimo se prema „budućnosti“ istovremeno svjesni djelovanja „iz prošlosti“

A sve to skupno, naravno, traži veći nivo znanja i svjesnosti u samoj osobi. Koja je glavni akter zbivanja. I promjena koje treba odraditi.

Zaključno bi mogli reći – djelovanje u prošlosti donijelo nam je sadašnje stanje. I ako nismo zadovoljni s tim stanjem, sada je vrijeme da korigiramo djelovanje. Da kada dođemo u budućnost, budemo zadovoljni s prethodnim djelovanjem.
Stoga je izbor djelovanja u sadašnjem (trenutku) života poprilično jasan. Sklad i usmjerenost na ispravno djelovanje, poznavanjem svoje prošlosti i poduzimanju ispravnih akcija u sadašnjosti za zadovoljavajuće funkcioniranje u budućnosti.

Samim time, otvorili smo put (model) ulaska u ispravno stanje, koje nam daje jedan značajan rezultat već sada.
Efekt Mir-a.
Rada i djelovanja iz Mir-a. Da održimo Mir u sebi i oko sebe.

Na svoju osobnu Radost.

Odgovori