Učiniti i ne-učiniti

freeman3-620x330

U našem redovnom ili tzv. normalnom životu donosimo razne odluke svakodnevno. Mada više uobičajeno kažem svakog djelića sekunde mogućnost je donošenja jedne odluke. Htjeli mi to ili ne htjeli. Jer, naprosto život tako funkcionira.
Odluke donosimo i kada ne znamo (posljedice) rješenja koje slijedi. Jednostavno donesemo odluku. I onda ta odluka postane riječ ili djelo.
Osnovom te riječi ili djela koje smo izgovorili/učinili , slijede promjene uvjeta u našoj okolini.
I s time, trebamo se korigirati „prema vanjštini“ i prilagoditi se (tim) uvjetima koje smo (djelomično) izazvali i u kojima se sada nalazimo.
Utjecajem odluka, i aktivnim promjenom svog ponašanja, uvjeti iz okoline djeluju na nas same i na našu unutrašnjost. A taj utjecaj mjerimo (najčešće) svojim osjećajima. I tada se osjećamo (ukratko) dobro ili loše (uz niz drugih osjećaja koje definiramo pridjevima). Odnosno, dobro smo ili manje dobro.
I to je naš život.
Hm, još s osjećajima i mogu učiniti nešto. Mogu ih zanemarivati do neke granice, mogu ih opravdati i reći : tako je (valjda) trebalo biti . A mogu se i razboljeti , jer eto ja sam sve napravio (učinio) na najbolji način. S najboljim namjerama. A to što je ispalo tako, i nije moj problem. Niti sebe želim opravdati. Niti je moguće situaciju sada izmijeniti.
A možda sam mogao učiniti i nešto drugo!
Možda sam mogao i ne-učiniti.
I da nisam donio svoju odluku i djelo, ne bi ispalo tako kako je ispalo. Ne bih se osjećao tako kako se osjećam. A možda i ne bi. A možde bi, u stvarnosti, ispalo tako kako bi ispalo (praktična situacija).
I da, a za što ja živim ?
Da promatram događaje mimo mene kako prolaze. Da ne učinim ništa. Čak ni ono što mogu.
I vjerojatno bi tada nakon kratkog vremena rekli : gle , sve se i dalje ipak okreće. I dalje se događaju događaji i situacije na neki način. Samo mene sada nema u njima. Odnosno, nema mojih odluka i djela. Pa se osjećam sigurno i dobro. Ispunjeno jer , niti me tko može kritizirati. Niti me može nagristi i opteretiti stanje u kojem ja Jesam. Jer eto, nisam ništa učinio. Nisam kriv. Nisam odgovoran. I nitko me ne može optužiti za ništa. Čak ni za to da nisam ništa učinio. Pa, u konačnosti, mogli su oni.
Ups, pa Oni to i čine.
Čine umjesto mene. I za mene.
Jer, eto, ja to ne znam , ne mogu, neću.!!!.
event_137155962

I još mi sude. Prosuđuju moje stanje. Jer, kako su oni bolji, kvalitetniji. Jači od mene.

I naravno, zaboravljaju da kada sam donosio odluke. Radio i funkcionirao s njima, tada su me najčešće ignorirali. Da bi donosili odluke kako Oni hoće. A JA ?

Prepoznajem pravilo : uvijek netko DRUGI hoće da donosi odluku za mene! Da meni bude dobro.

I koriste razna pravila. Da preuzmu, nametnu, odobre svoja ponašanja. Hm , lukavo ? Pametno ? Prepredeno ili bezobrazno ? U svakom slučaju ipak je to (možda) bez moralnosti. Ali sigurno jest nametljivost.

Prepoznajem detalj da, i kada ne učinim nešto (riječ , djelo) ja sam učinio nešto. Dao sam prostora da drugi nešto učine. I to na prostoru i mjestu gdje sam mogao učiniti osobno djelo. I po tome ispuniti svoje potrebe za realizacijom, za kreacijom, za napretkom. Za dobro drugima. A i sebe. I to onako kako najbolje znam. Pa vjerojatno znam i bolje nego ti drugi (Oni) . Jer, imam jednu prednost. Ne kritiziram. Ne opterećujem druge svojim i njihovim rezultatima.

Jer živim svoj život.

Ipak, bolje se osjećam kada nešto učinim. To je moja priroda. Priroda djelovanja, priroda opstanka. Priroda kreacije. I pravo na donošenje odluke. Korisne za mene i druge. I time ispunjavam potrebe moje Duše da i drugima omogući uvid u nova rješenja koja dajem. I da me mogu prepoznati po djelima. Po efektima.

I da me mogu kritizirati, ogovarati, korigirati. Pa čak i zanemarivati moju aktivnost. Kao eto, to je manje važno (nevažno) u odnosu na ono što oni rade. No, ipak priznaju, postojim i djelujem.

Dakle, Jesam.

Silhouette of hiking man jumping over the mountains

I što su ugodnija rješenja i ponašanja to će vjerojatno biti svih tih drugačijih djelovanja više. Samim time, prepoznata su djela. I izazvali smo svoju promjenu. Svoje djelovanje. I korist za sve. Jer, dok misle o nama, ne misle loše. Dok gledaju djela, ispunjeni su, jer su djela korisna. Hoće li biti ljubomorni ili zavidni, ne ovisi o nama. Ali (o tome) ovisi njihovo psihičko i fizičko stanje. Dobrim i korisnim djelima možemo zasigurno omogućiti i drugima da se osjećaju a poneki i da budu u dobrom, ispravnom stanju.

Ukoliko donesu takvu odluku. Odluku o prihvaćanju dobrih rješenja. Od dobrih ljudi.

Odgovori