Svakoj su osobi u životu njezine godine najvažnije. Ili bolje rečeno svaki dan mu je važan. Sa željom i potrebom da mu bude dobro. I naravno, da mu življenje prođe u ugodi i radosti. Tako da se godina svodi na jedan dan, koji bi trebao biti dobar i ugodan. Svjestan da ipak ne postoji kontinuitet koji mu to garantira. Stoga povremeno izrazi svoje nezadovoljstvo na osobnoj ili grupnoj razini, kada su ipak napori da svlada dnevne zadatke veće od njegovih mogućnosti. Ili sposobnosti da riješi tekući dan. No, znaju se dogoditi i takve situacije kada se „nakupi“ nekoliko dana uzastopce. Pa i tjedni i mjeseci. A nekada i cijela godina. Ili više njih.
I tada se dogodi razočaranje u život. To razočaranje mu daje do znanja da možda nije u mogućnosti svladati sve prepreke u životu. Naravno da se na osobnoj razini (najčešće) razbolijeva, jer je to stanje kada eto, nije odgovoran za svoje stanje. Bolestan je i ima potvrdu da je bolestan. Dešava se i sukob sa okolinom koji se zna manifestirati sa recimo, razvodom, prekidom ostalih obiteljskih odnosa, gubitkom zaposlenja i manjkom financija. Kao konačni rezultat javlja se sumnja u samog sebe i svoje sposobnosti.
I naravno imamo situaciju da se gledaju godine starosti. Koliko je prošlo od rođenja. Jasno je da se gledaju detalji u životu. Računi, dnevni poslovi i potencijalne dnevne mogućnosti koje se mogu vidjeti iz tog ugla gledanja.
U svakom slučaju naputak koji dobivaju iz svoje okoline „glavu gore i ovo će proći“, uglavnom se zanemaruje. A tu je jedan od ključa rješenja, pa i uspjeha. To što je tada teško dignuti glavu jest razumljivo. Ali nije racionalno. Jer, uglavnom je nama izvan vidokruga. Pa, ako je to točno, ako podignemo pogled, vidjeti ćemo više i dalje. A kada vidimo dalje, počinje nam biti i razumljivije stanje u kojem smo se našli.
Naravno da ako vidimo dalje možemo vidjeti cijelu godinu sa četiri godišnja doba, možemo vidjeti famozno desetljeće. I do tu stignemo, nekako maksimalno. Mada su današnje generacije prošle kroz promjenu tisučljeća. Ili promjenu brojke sa stotinu godina. I to je dobro.
Ono što smo zanemarili jest pojava jedne promjene koja se često spominje a to je brojka 40. Znamo da religije uglavnom koriste 40 dana usvojim literaturama. Boravak u pustinji na primjer, pa i postovi (mrsni ili nemrsni). I to se odnosi na osobnu razinu. Promjena fizičkog tijela u dijetama. Ali se u tom periodu dešavaju i duhovne promjene, za vrijeme posebnog meditativnog stanja.
No, kod naroda se materijalno i duhovno stanje mijenjaju nakon 40 godina. Dakle, kolektivna svijest se mijenja u tom periodu. I poprilične promjene su primjetne nakon takvog vremenskog perioda. Pogotovo u tehnološkom smislu, koje izrazito djeluje na kvalitetu života.
Stoga u tom kontekstu je potrebno promatrati i ovu tekuću 2020. godinu koja je jedna od godina kada se završava jedan period od 40 godine i, naravno, započinje drugi period, novi period od 40 godina. Ono što je zanimljivo jest i da se te promjene dešavaju u suglasju sa prirodnim i duhovnim napretkom majke Zemlje. Tako da su takve promjene izuzetno važne i potrebno bi ih bilo i dublje razmatrati od samog ovog zapisa.
Kako je najjednostavnije prepoznati promjene koje se dešavaju? Pa političkim promjenama koje nastupaju u ta vremena. U svakom slučaju zanimljivo je da se politika mijenja u tim vremenima. Pod politikom smatram način kojim vladajuće strukture mijenjaju model upravljanja državama kao osnovnom kontroliranom organizacijom na najnižoj razini. A iz tog modela upravljanja vidljivo jest da je kontrola državljana uvećana a verbalno se demonstrira i prezentira da je upravljanje svedeno na svakog pojedinca. Onog koji je razočaran u svoj život i svoju situaciju.
Rezultat jest da definira, pod raznim nazivima, da je upravljanje države u rukama upravo onih koji su razočarani. A realno vlast i upravljanje se diže na razinu nekoliko organizacija ili pojedinaca. Rezultat jest da se povećavaju odgovornost i krivica pojedinca. A vlast počinje biti potpuno transparentna u tome da prisilom (više vrsta) upravlja. I da je pojedinac „odgovoran“ za stanje u državi. Ili dijelu države. A vlastodršci su tu da ih eto spase. A ako ne uspiju, naravno, odgovornost je na onom pojedincu.
Stoga je i sadašnja situacija u kojoj je nametnuto zatvaranje pojedinca bez prava djelovanja i sa prijetnjom da će biti odgovoran za posljedice. Ovo stanje jest nazvano pandemija. Što bi značilo svi-ljudi ili građani, ovisno koji se termin koristi prilikom prijevoda sa grčkog. Dakle, svi bi trebali biti isti u istoj situaciji. Što je prvi model limitiranja prava pojedinca da djeluje u svoje ime kreativnosti koju ima. Danas se to zove pravo slobodnog građanina. Kao osnovno pravo na kretanje, komunikaciju i pravo na privređivanje ili stvaranje. No, to je sada samo rezultat aktivnosti koje slijede u promjenama svakih 40 godina. I kojima se čovjeka kao izvorno kreativno i stvaralačko biće svodi na ovisnički život. Od struktura koji su mu i oduzeli to osnovno pravo.
Kako je to funkcioniralo i koje su to glavne promjene koje su se dešavale u našoj, eto, bližoj povijesti? Pišem za geografsku lokaciju sa podneblja u kojem se krećem i funkcioniram.
2020. oduzimanje osnovnog prava za kretanje, govor i stvaranje. Uz razvoj nove tehnologije tzv. 5G.
1980. skup više masonskih organizacija na slavlju smrti. Kraj jednog razdoblja tzv. samoupravnog socijalizma i najava kapitalističkog poretka. Početak razvoja satelitske tehnike.
1940. početak nasilne promjene državnih granica i upravljanja nad nekim narodima. Upotreba sile i nasilja sa novim filozofijama nacizma i komunizma kao osnove suprotnih sila. Razvoj radarske tehnologije je izuzetno prisutan u tom periodu uz razvoj osnovne ratne industrije.
1900. razvoj nove politike pod nazivom fašizam nakon što su se promijenile organizacije država sa kraljevstva u državotvorne organizacije putem parlamenta. U industriji primjećuje se primjenu telefonije i elektrifikaciju prostora za život, kao novi vid frekvencija koje direktno utiču na zdravlje ljudi. I vrijeme kraja Kali yuge, perioda mraka i neznanja. Te početak zlatnog doba.
1860. početak gradnje transporta sa željeznicom. Ubrzani promet roba. Početak razvoja strojeva i komunikacija telefonijom. Doba razvoja umjetnosti posebno u glazbi (vibracija), pisanju i književnosti. I početak razvoja okultnih društava i organizacija.
1820. razvoj magnetima i pojava prvih ispitivanja električne energije.
1780. Francuska revolucija kao početak ukidanja feudalnog upravljanja i pojava građanskog upravljanja preko parlamenta. Početka ukidanja „nepravednosti“ i davanja prava građanima. Potpuno radikalni pristup u državnom i osobnom duhovnom pristupu svakog pojedinca. I njegov odnos prema životu i modelu življenja u svakodnevnim funkcijama.
Proces koji traje u ovom periodu nudio je prava građaninu da bude slobodan, neovisan i donosilac odluka u svom životu i u „svojoj“ državi. Danas je došlo do toga da u jedinstvenom projektu gdje se pojedinac nalazi u „samoizolaciji“ bez ikakvog prava za sebe i svoju državu. Te je i zdravstveno „opasan“ za svoju okolinu. Pa čak i za svoju najbližu tj. za svoju obitelj.
Fantastičan razvoj industrije dao mu je mogućnost da živi „bolje“ kroz osobnu komociju. Tehnološki uništavajući (ratovima) druge države i postaje napasnik koji će sa ratnom tehnologijom uvoditi „red“ u drugu državu. Sve to vrijeme „netko“ mu daje odobrenje i pravila po kojima je on u pozitivnom ili negativnom djelovanju.
I za svo to vrijeme, polako i kontrolirano, vodi ga se „od sebe“ i od njegovog duhovnog stanja u kojem je rođen. Planski i organizacijski kroz preporuke, kontrole i zabrane vodi ga se u odvajanje od njegove duhovne osnove. Odvaja ga se od Boga. Ili vrhovnog duhovnog izvora iz kojeg crpi svoju duhovnu, energetsku pa i fizičku egzistenciju. Da bi mu na kraju tog puta bilo ukinuto i osnovno, od pamtivijeka postojeće pravo na Bogosluženje. Odnosno, na misni čin kojim se duhovno obnavlja.
Kako je život, po riječima nekih psihologa, kao sviranje harmonike, malo rastegneš, pa onda opet stisneš, da bi uopće svirala, tako je i 2020. Idealno vrijeme kada se čovjek nanovo vraća svojim korijenima i svom izvoru. A to je njegova veza sa Bogom. Sa poštivanjem energetskih i duhovnih zakona. Kako bi preživio i opstao kao čovjek. Kao biće koje je tako i nastalo.
Biće duha i tijela.
Ukoliko čovjek ne prepozna taj put i taj ciklus, tada će se zasigurno umiješati prirodni i duhovni zakoni. Da ga podsjete odakle je i tko ga je stvorio. Naravno, ne iz nekih psiholoških razloga, već iz same forme toka energije i posebno svijetlosti. I naravno sada ta svijetlost i energija jest bit čovjekova života i kvalitete življenja na zemlji. I čovjek ne može biti bez iste. I ne može prepoznati sebe. A čovjek će to i prihvatiti. Iz osnovne potrebe da ima koga ljubiti. Jer, čovjek po svojoj prirodi ne može biti izdvojen od okoline. I želi biti ljubljen. I ima potrebu da bude dio životinjskog i biljnog svijeta. Da bi se mogao hraniti od same zemlje. Na slobodi i zraku koju mu daje sama prirode. Jer je njen dio i sastav.
Vrijeme je takvo da ove promjene možemo zamijetiti ali, i ako ih ne zamijetimo, naprosto, do takve promjene će doći. Nekim normalnim duhovnim, prirodnim i fizičkim putem. Jer, ipak, sve je to u jedinstvu koje vodi Jedinstveni, Sveprisutni i Sveprožimajući. A čovjek to u svojoj osnovi, poštuje.
Jer, čovjek je u svojoj osnovi – Ljubav !
