Nedavno sam poslao mail svojim kolegama samo-iscjeliteljima. Podijelio sam informaciju o tome da je početkom 05/2016 magnetsko polje zemlje odjednom, iznenadno promijenilo svoju strukturu, odnosno da je nastupio kolaps i da je sada u izmijenjenom kristalnom djelovanju (prema izvoru Litios). Odnosno, da smo upravo sada u fazi promjene stanja strujanja energetsko polja Zemlje. Kako volim reći štogod to značilo.
Naravno da je informacija dobivena preko kanalizatora informacija, kako se u pravilu nazivaju informacije dobivene u meditativnom stanju.
No, ono čega smo realno svjesni, su i vidljive vremenske promjene koje nastupaju u našoj okolini u iznenadnim promjenama vremenske situacije na lokalnim razinama, do toplih zima i polu-hladnih ljeta. Za konstatirati te promijene ne treba nikakvo stanje meditacija i slično.
Zanimljivo je da većina ljudi, samo te i takve promjene razumije. Naravno da je to „razumijevanje“ opravdano jer te promjene vidimo, doživimo. Mada je bolje i preciznije reći da promjene osjetimo. I reagiramo na njih. Najčešće oblačenjem i promjenom garderobe. Ili još preciznije prilagođavanjem garderobe trenutnim potrebama i uvjetima koji vladaju.
Sve više i za ljude vrijedi pravilo iz saobraćaja –prilagoditi se uvjetima na cesti (životu).
Sve ovo me podsjetilo na meni čudnu pojavu u okolini, promjenu načina razgovora i tema kojima međusobno doživljavam u komuniciranju. U svakom slučaju najzanimljivija mi je bila teza o tome da je ili kraj svijeta ili da više neće biti tako kao što jest.
U frazi mille mai piu’ mille nije bilo definirano da li se to odnosi na veliku novčanicu od 1000 dinara ili na 1000 situacija kojima stječemo iskustvo u životu. Ili na nešto drugo.
Međutim, promjena razgovora je upravo tolika da nitko više ne spominje tu uzrečicu. Čak nisam dugo čuo na radiju pjesmu od muškog dijela obitelji Dvornik (Dino,Dean i Boris) koji su komponirali finu pjesmicu na tu temu.
I naravno, ostala je dilema je li se nešto dogodilo ili je to bila samo jedna „fora“ koju je netko smislio? Ili je možda bila izreka iz škrinje narodnog blaga? Ili je samo djelomično ostvareno ? Ili je to kraj svijeta? Kraj nekih civilizacija? I slično, kako su to ranije pisali na tu temu.
Činjenice govore da je početkom 2000. godine najavljen kolaps kompjutorskog sistema, koji eto, nemaju brojku 2 (dva) na prvom mjestu.
No pokazalo se da su tada izbacili i personalne PC u širu upotrebu i da su imali sve brojke, na bilo kom mjestu. Dakle, tu nije bilo problema, već dapače promjena na bolje, brže, jače tj. snažnije uređaje koji naravno povećavaju upotrebu i dobit tvrtkama.
Druga situacija bila je sa najavom kraja svijeta dana 21.12.2012 u 21:12 sati odnosno u 21:21 sat. Jer kao, došao je kraj po kalendaru Maja koje, gle čuda, nije pravolinijski već okrugli, više oblik kučice puža. Pa se kao od tog datuma ide unazad, što znači da je vrijeme krenulo naprijed. Kao do sada. I to su nam razjasnili stručnjaci koji se bave navedenim temama i znanjima.
I na ovim prostorima imali smo žestoku raspravu o bratstvu (a manje o jedinstvu). Imali smo promjene radnih mjesta (prisilne), druženje sa ljudima kojima je tada trebao privremeni smještaj. Imali smo promjenu na sociološkom nivou pa smo sa socijalističkog načina razmišljanja prešli na kapitalističko. I opet nije se puno toga promijenilo. Čak i novo društveno uređenje nije dalo rezultata u jakoj promjeni u privatnoj inicijativi jer eto, samo neki su imali dobru inicijativu i poprilično povećali svoju imovinsku karticu.
I opet, naučili smo i u takvom sistemu da funkcioniramo, privređujemo i živimo. Nekad su naši stari, za ove slučajeve govorili da će netko iz opanaka u lakirane cipele. I čini mi se da su bili u pravu, samo naravno nisu „govorili o pravim cipelama“ već o simbolici. Jer, nažalost nisu se snalazili ni u opancima, a u lakiranim cipelama još manje.
Imali smo promjene stava u odnosu na brak, na vezu. Na to, tko koga više voli i što dobiva ako ga voli više nego neki drugi. Da je postalo nejasno tko je kome dečko, a tko se spaja ili rastavlja i od koga.
I opet imamo brak koji funkcionira i bez kojeg ne može većina (osim što neki očekuju drugačijeg partnera-po spolu i karakteristikama).
Ranije se govorilo, da se neće znati tko je muško tko žensko. Valjda su i tu dali usporedbu, metaforu ili sinonime za psiho, a ne fizičko stanje.
Sve su to „naši stari“ govorili. I rekli, nije teško sada, teško će doći tek. Valjda to teško je došlo danas i sada.
No, jesu li to sve promjene koje su zavladale?
Ima li još nečega čega nismo svjesni niti vidimo, prepoznajemo ili osjetimo?
Ima, danas se više nego ikad traži istina.
Nikad nije bila napadnuta osnovna potreba čovjeka da živi u miru i stabilnosti doma svog. Sve do sada se znao neki red. Neki poredak. Bio on pravedan ili ne. Ali red i pravila su postojali.
Napad je to na osnovnu nit života. Ljudski dah. Poznanici mi kazuju da ostaju bez daha kada čuju za neke događaje. Za neke situacije i poduzete radnje od drugih.
I interesantno je to, da se dešava, na svim razinama od politike koja je postala najsavršenije mjesto za izokretanje istine i stvaranje nemira. Pa nadalje do onih koji bi trebali braniti fizički red i disciplinu. Preko zdravstvenih situacija, financijskih, obiteljskih i prijateljskih.
Ogromna potreba je danas za dobivanjem stanja – mir/a.
Neimaština i možda glad su i ranije bili prisutni. Ali bili su privremeni. Uvijek se nešto ukusno našlo, ako ništa drugo kod znanca ili kuma. Ali se u dubini duše bilo u miru.
Bio si u spoznaji da nešto će se riješiti, dogoditi i da će ljudi i Bog pomoći.
Upuštali su se neki u novi život u drugim zemljama. I počeli iznova, u miru.
I naravno, zašto nam nisu rekli da će nedostajati mira, sklada, vjere!
Zbog čega nismo na to upozoreni kao npr na neke vremenske nedaće, kiše, potrese i slično.
Što je to što se promijenilo.?.
Zar nam je netko poželio ukrasti Mir ?
Zar je put ka istini sada zatvoren ili prikriven ili jednostavno zamaskiran. Možda pojedinci i ne žele do mira. Jer, što će sa njim?
Ipak, jedino što mogu je doći do istine, putem Mir/a.
I to , one jedinstvene Istine.
Istine koja oslobađa, daje mir i sklad u život i vraća ono najvrjednije: povjerenje i prijatelja.
Da, ipak je to smisao života. Smisao u miru, skladu i istini.
Jer tada se može živjeti „kao čovjek“.
Osoba je ispunjena.
I da li je sada taj mille mai piu’ mille značio da je kraj mira ili kraj uznemiravanja.?.
Značio je jedno i drugo za ljude koji žele mir, imati će ga. A ovi drugi malo manje. I vjerojatno će biti jedni i drugi zadovoljeni.
Naime, potrebno je prepoznati tko narušava mir i ljudske vrijednosti. A to će biti jednostavno moguće, jer eto u stanju Mira i to znaš odnosno saznaš.
Potrebno je prihvatiti da je stanje Mira idealno stanje za osobu. U svemu i svačemu, od hrane do razgovora i ljubavi.
Jer, ljubav je u spoznaji samog sebe. I svega oko sebe. Sveobuhvatnosti!
Povratiš se u istinu i odmah ljubav nastupa. Sve je više prihvaćena i manifestira se u pravednosti za sve.
Svi smo jedno u miru, istini, ljubavi i u Bogu.
Odnosno, da li je ovo trenutak kada se u nama mijenja svijest i sada možemo prihvatit promjene i stanja koja do sada nismo mogli ni zamisliti da možemo.
Je li to ispred nas vrijeme čistog Mira, Istine i Ljubavi. Sve u Bogu.?.
Je li to vrijeme novih spoznaja? Podizanja nivoa svijesti i svjesnosti. Očito, čini mi se da ipak svi trebaju malo Mira. Da se odmore i relaxiraju.
