Dobro je da znamo da smo u kontinuiranim promjenama. Dobro je da znamo da smo svi i sve, energija. I dobro da se promjene događaju istovremeno. Stoga, vjerojatno se situacije, čovjek, biljni i životinjski svijet i zemlja mijenjaju.
Valjda nam je to prihvatljivo.
Pa bi takve promjene trebali podržati i dati im značaj.
No, primijete li se te promjene u našem životu?
Osim dana rođenja, odlaska u školu, udaje/ženidbe, penzije. I još nekih sličnih situacija kao što je dobiti ili imati svoje auto, stan, barku.
Primijetimo i promjene vremena koje su oko nas, ali su nam manje zanimljive. Samo pojedincima koji se bave poljoprivredom i ribarstvom.
Ove druge gotovo to ne zanima jer se u vrijeme kišnog vremena pogleda film više.
Za promjene znam od supruga/žena jer treba promijeniti lak na noktima. Druga je moda i druge boje se koriste. I to su promjene koje se prate.
Promjene su dobre ponekad i nekome kada se mora (obveza) sjediti u kući. Tamo gdje se uglavnom sjedi kada se ne mora sjediti. Samo sada je neudobnije jer eto, mora se a ono što se mora nije teško.
Tako da su promjene jako lijepe i jako ugodne, ali „ja“ ću i dalje na svoj način onako kako sam oduvijek i radio-činio. Tako je najbolje jer dogurao sam do ovdje gdje sam dogurao. I nemojte me tjerati dalje ili od ovog stanja. Tu sam najjači. Gotovo snažan.
Možemo i o promjenama programa na tv-u ili na drugim kanalima koje pratimo i gledamo. No, u principu radi se o promjenama koje priželjkujemo, ili koje bi trebale biti, onako kako poželimo.
Bit promjena prirode u obliku vremenskih uvjeta na čovjeka je podnošljiv. Jer, natjera ga ili da skine jaknu ili da je stavi. Ovisno da li tu promjenu naziva proljeće ili jesen.
Hrana koju nam daje priroda je uglavnom ista. Ali ne zato što je iz istog vrta već je iz istog marketa, gdje ju nabavljamo.
Primijetimo jedino lubenice u njihovo vrijeme, jer su velike i zauzimaju više prostora.
Čak nam ni izbori u državi više nisu promjena jer se biraju iste osobe na malo izmijenjenim listama. Tamo još od vremena kada su sadašnji kandidati za penziju bili omladinci.
U konačnici kakva je to promjena kada nema (realnih) promjena?
Osim da su hrvatski nogometaši napredovali i postali viceprvaci svijeta. Tamo u Rusiji. Dobra i korisna promjena.
Malo je čudno da se smatra da ima promjena, kada realno sve izgleda isto. Osim veličine tv ekrana.
I sve te promjene su interesantne, jer su realne promjene. Pa kako će u tim slučajevima ljudi primijetiti promjene koje se realno i stvarno se događaju? I ako su te promjene „nevidljive“, kako se nazivaju te promjene?
To su duhovne promjene.!.
Promjene koje se dešavaju u duhovnom svijetu gdje je sve nevidljivo. I gdje (možda) nema ništa. Ali s te strane nam prijeti i opasnost. I to ne bilo koja, već ona smrtna.
Dakle, imamo promjenu u nevidljivom svijetu, koju ne vidimo. A koja utječe na nas.
Primijetimo li, da se promjene dešavaju vidljive u prirodi, pa na ljudima odnosno na živim bićima, onda nam je malo lakše. Mada izlazimo na kraj lakše s vidljivim promjenama. U odnosu na one koje su nevidljive.
Rado bi kontrolirali promjene na fizičkom nivou. Ili u materiji ali ne ide. No, izgleda da rješenja ipak idu „od viših nivoa na niže nivoe“ pa trebamo rješenja tražiti na tim tzv višim nivoima.
A kako možemo rješavati na višim nivoima kada ne možemo ni na nižim nivoima?
A u konačnici pitanje je što i trebamo riješiti?
Ne znamo.
Jer nismo primijetili da smo u zadnje vrijeme dobili jednu novu „vjeru“ koja upravlja svima.
Naime, do sada smo imali (nekoliko) religija koje su imale razne utjecaje na ljude. Ovisno o mjestu boravka, tradicije i još puno toga. Te religije davale su narodu ili vjernicima vjeru u postojanje jednog nadnaravnog bića. Koji je nosio razna imena (ovisno o vjeri ili religiji). No, zajedničko svim tim vjerama je bilo to što „taj“ koji upravlja je nevidljiv i sveprisutan. I naravno, jako je moćan. Upravlja sa svime i na svakom mjestu. Pa se prema tim „Njegovim zakonima“ definiraju i zakoni na zemlji. I svi su ih više-manje prozvali Božjim zakonima na zemlji. Koje definira jedna od institucija na zemlji, u Njegovo ime.
Ipak, bilo je onih koji se baš s time i nisu složili. Rekli su da ako ga „ne vide“ znači da ne postoji i da je onda takva vjera opijum za narod koja ih dovodi do ovisnosti i ograničava ljudsko dostojanstvo i slobodu. Neke skupine su se nazvale i ateisti.
I ti ateisti su rekli, kako nema „tog“ (kako god ga tko zvao) onda treba na zemlji učiniti i provesti zakone koje omogućavaju ljudima slobodu, dostojanstvo, ravnopravnost i puno prava na svakakvo slobodno ponašanje. Pa čak i na ona koja su u suprotnosti sa zakonima onih, koji su vjernici.
I stvoreni su svjetovni zakoni.
Sada svaka manja organizirana grupa (poput manjeg sela ili okruga) definira zakon na svoj način.
I naravno, čovjek kao čovjek je došao do zaključka da ni jedni ni drugi zakoni nisu ispravni, dobri, korektni i da, naravno, ograničavaju slobodu i dostojanstvo.
I tražili su nešto novo u vidu kritike postojeća dva modela donošenja zakona.
Jer, gle čuda, oni koji su bili na „vlasti i donosili zakone“ imali su nekako bolje uvjete života i stvaranja. Pozicije u društvu, stvaranja moći upravljanja s ljudima i prirodom, tehnologijom i sve što uz to ide. Jer, eto oni „znaju“ bolje i kvalitetnije.
A narod, treba da bude zadovoljan što „netko brine o njima“. I netko donosi važne odluke. Naravno, da narod ili čovjek nema što da se buni kada su to zakoni za sve. Pravedni i dobri. A to što oni na „vlasti“ imaju nešto više imovine i materijalnog bogatstva, a narod sve manje, to je tema o kojoj se ne treba govoriti, a još manje buniti, jer i jedni i drugi imaju bogato iskustvo. Neki samo 30 godina a drugi i preko tisuću godina upravljanja sistemom.
Kako se ne slažemo ili ne slažu onda im treba dati i ime. Pa su jedni plavi, a drugi crveni. Ili jedni su bijeli, a drugi su crni. Ili jedni su Božji, a drugi su Luciferove sluge.
I tu bi sada trebala biti borba.
Borba za novac koji je tu negdje sa strane i čeka tko će više toga učiniti da ga dobije. Naravno, na svoj osobni račun u banku.
I ta borba traje. Kontinuirano. I čovjek to prati.
I tko zna koliko bi se u „ovom materijalnom svijetu“ ta borba nastavila. Koliko bi trajala. I naravno, tko zna tko bi i pod kojim uvjetima bio pobjednik.
A što je najvažnije, ne znamo ni kako bi izgledala ta pobjeda.
Ili poraz!
I u čemu bi se manifestirala.
Jer, ljudska je mašta ogromna. Daje za pravo da se svašta zamisli, a i ostvari.
A onda se i pitaš čemu silni napredak u tehnologiji, u medicini, u nauci, filozofiji u pravnoj znanosti. Kao napredak društva.
Ah da, možda u pravnoj nauci i ne treba napredovati. Usvojilo se bez pogovorno Rimsko pravo. Pravo na uzimanje. Najbolje dragovoljno, ako ne onda silom. Ili naravno „pozitivnim“ zakonskim propisima. Koji eto, daju za pravo onima na vlasti, onima koji dođu na tuđi teren (zemlju) i naravno manjinama (po bilo kojoj osnovi).
I vjerojatno bi tu bila velika borba. Osveta. Zub za zub ili oko za oko. Nemaš pravo na obranu. Niti na naknadu gubitka vremena ili bilo čega. Pokloni se i budi dobar.
Jer, nešto smo ipak zaboravili u svim tim zakonitostima. A o tome budem kasnije.
Naravno, trebalo je naći rješenje za sve te gadosti što si ljudi rade. Mržnje i opstruiranja. A rješenje je uvijek u vjerovanju. Treba vjerovati.
I naravno, našlo se rješenje. Rješenje u formiranju jedne vjere. Potpuno nove i snažne vjere u koju će svi vjerovati. Neovisno koliko jesi ili nisi zadovoljan s tom novom vjerom.
Tu novu vjeru, koja još nema službeno ime, za ovaj materijal nazvat ću „Vjera u gospodina Stožera“!
I ta nova vjera je nastupila odmah i značajno utjecala na sve dosadašnje polemike. Razgovore i debate o tome tko je glavni.
Nova vjera se stavila na vrh svih. I svjetovnih i duhovnih zakona. I veoma jednostavno je postavila temelj novih zakona. A ti zakoni su nevjerojatno jednostavni i primjenjivi.
Formiranjem vjere, ukinuti su svjetovni zakoni. I oni duhovni ili Božji.
Naravno, osim bankarskog zakonika, koji može funkcionirati. Uz naravno, operativne izvršioce u novoj vjeri.
I tako je (gotovo) većina stanovnika zemlje (mada ne znam da li po stepama u Africi trče za divokozama s maskama) sada pod direktnog utjecaja nove vjere. I svi je prihvaćaju kao „normalnu“.
Jer, je normalno da ne treba ojačavati imuno sistem kao prirodnu obranu tijela. Normalno je da stariji ljudi ne trebaju biti potpomognuti mlađim naraštajem, jer očito su u dobroj formi pa mogu samostalno se održavati. Ne treba nam više edukacija (škola u svim oblicima). Svi ste bolesni i potencijalno ugrožavate onog do sebe koji bi ti trebao biti podrška. Kretanje treba biti ograničeno iz nekog čudnog razloga. Osim ako imate neku životinju u kući. Tada je moguće, kada nema sunca.
Odjednom i u totalnom smislu, svi (uglavnom) ljudi postali su sljedbenici nove vjere. I novog stila života. Čak i nema volje se buniti. Jer, o čovjeku brinu oružane snage (u nekom obliku) pazeći da ne prekrši pravila nove vjere. I ne treba da se obratite u zdravstvene ustanove jer one nemaju lijek za vas. Ali jednog dana (kažu 18 mjeseci, mada nisu rekli od kojeg dana su započeli brojanjem roka) biće i lijeka.
I ako i mislite da je teško, ne brinite, vjera kaže da će jesen biti teža.
Ali ne zato što ste vi neradnici i što cijelo ljeto nećete raditi. Jer, eto, vjera zabranjuje i rad.
Niti zato što nećete vidjeti sunca i mora, jer i ono je štetno. Kaže se u vjeri. Zbog druženja s nekim drugim ljudima. Koji možda znaju nešto što bi za vas bilo korisno. Ali vi kao dobri vjernici, nećete vjerovati drugima, nego samoj „novoj vjeri“.
Naravno, kako god se ponašali niste dobri vjernici. A niste ni do sada bili, jer ste sumnjali u dobre svjetovne i duhovne zakone te ćete zato biti kontrolirani.
I naravno da ćete to platiti.
Jer, vjera misli za vas. To što ste zatvoreni i imate kontrolu kretanja i kupovine i toalet papira, nije dovoljno.
Ne zna vjera da li imaš ili nemaš temperaturu. A kao loš vjernik, vjerojatno i lažeš. Jer ako nisi istinski u vjeri, nisi dobar. Ili barem nisi dovoljno dobar.
A najmanje si zahvalan. Zahvalan što ta nova vjera brine o tebi. I svima oko tebe. Koji su ti ustvari neprijatelji.
A kako se nisi bojao ni svjetovnih zakona (pa si izmislio korupciju), a ni duhovnih odnosno Božjih (jer si izmislio da je Bog dobar) postavljen je novi upravitelj u nevidljivom svijetu.
I dano mu je svečano ime gospodin Virus.
Kome nitko ništa ne može, nitko ne upravlja njime. Ne zna se od kuda je došao, kamo ide i gdje će se pojaviti. Ili koliko će jak biti ako se pojavi. Pa čak ni kako izgleda u originalu, jer, mutira.
Ali sigurno će se pojaviti ako organiziraš napredak za čovjeka, neku stimulaciju, neku dobrotvornu djelatnost, neki teniski turnir ili neki, ne daj samovolje, neku edukaciju koja čovjeka vrača čovjeku.
Jer, do sada si morao otići u crkvu na misu, moliti ili uzeti svetu euharistiju. S novom vjerom ništa ne moraš. Sve ti je razriješeno.
Tvoje je samo da budeš vjernik. Uvjeren da netko tebi čini dobro. Toliko dobro da se ponašaš kao najveći sluga i podanik iz najgoreg (robovlasničkog) sistema poznatog u povijesti.
No, ne brini, o dobrom vjerniku (slugi) brine nova vjera. A o lošem vjerniku (ne-robu) pobrinut će se sam gospodin virus. Takav je zakon.
Za sada.
Jer, nekom igrom slučajnosti, ispustili smo ono najvažnije. Da je ova planeta zvana Zemlja, stvorena za dobar i kvalitetan život, samog – čovjeka.
U suradnji s biljnim i životinjskom svijetom.
I da je to osnovna zakonitost, koju su izgleda, nekom igrom sudbine, svi („gospodari“) zaboravili.
A logika je jednostavna. I čovjek i planeta su u zajedništvu. Kako sa sobom tako i s okolnim planetima i sistemima.
I svi smo iz jednog jedinstvenog Centra Svjetlosti. Čiji smo dio i gdje pripadamo.
Naprosto smo u Jedinstvu. Dobrote, sloge, energije i kvalitetnog života.
I to čini ovaj sistem – sistemom dobrote.
Kako ta dobrota funkcionira?
To je bit oko koje se lome koplja. Kako se to u narodu kaže.
A odgovor je jednostavan. Radi se o energiji milosrđa. I to Kristovoj energiji milosrđa.
To je energija koja je tu i koja raste a koja je gotovo zanemarena u strukturi one ranije „vjere“.
Koji je to razlog.?.
Upravo tok energije. Ili smjer tog toka, još preciznije.
Naime, sva energija ipak dolazi iz neba (kako kažemo mi s planete zemlje). I ta energija ulazi u naš sistem. Sistem energije zemlje. Pa i u čovjeka. Dakle životna energija je ta energija koja nam daje snagu za aktivnosti.
No, ono što jest važno je da čovjek ima slobodnu volju kako je koristiti. I to je dobro ako je koristi za svoje dobro i dobrobit svih oko sebe. U suštini, može je koristiti u istom smjeru kretanja (dakle za pozitivne aktivnosti) ili da je skrene pa koristi drugačije od originala (i dolazimo do negativnih djelovanja).
Možda i tu nije problem, jer postoji mogućnost ispravljanja učinjenih grešaka.
Ali jest problem ako ta energija bude „oduzeta“ čovjeku ili krivo protumačena. Odnosno, da ima čovjek krive instrukcije kako je prepoznati i kako je konzumirati. Ili koristiti.
Dakle, jedna od glavnih prednosti koje ima čovjek – slobodna volja ili izbor – su uskraćene djelovanjem raznih energija i raznih edukacija, zakona i uvjerenja.
Tako da ispada da je najveći adut koji ima čovjek, ta slobodna volja, realno postala njegova Ahilova peta. Jer je čovjek koristi suprotno originalne upute koja je ugrađena u njega. I što je najgore, na svoju štetu.
Naravno da čovjek nije to samostalno odlučio. No, postoji cijeli hodogram povijesnih aktivnosti koji je na to utjecao. Pogotovo aktivnosti koje su započele 1780. Godina pa nadalje.
I danas doživljavaju vrhunac.
Jer, imaju ogromnu premoć nad čovjekom koji je dobar, staložen. I koji vjeruje da postoji prava i ispravna vjera.
Do koje mu je trenutno nemoguće doći.
Pa poprilično je realna situacija da zavladaju i prevladaju oni koji koriste „vjeru“ na svoj način, namećući razne uprave na fizičkom i duhovnom nivou.
Po literaturi, koja nam je dostupna, postoji tekst koji kaže – da će u jednom trenutku Bog otvoriti pakao i pustiti sve Luciferove sljedbenike napolje. Dajući im priliku da se vrate u svoj Izvor i da krenu s ispravnim djelovanjem. Primjenom energije i zakonitosti Svevišnjega.
Realno, po uređenosti država, kriznim situacijama i upravljanjem sa sociološkim pravilima, ipak nije pokrenut taj smjer.
Kao da nisu shvatili koja su pravila ispravna i važna.
A čudno je to, što su i oni plod stvaranja samog Stvaraoca.
I od njega ovise.
Što bi značilo da je potpuno jasno – tko je glavni u cijeloj igri života.!.
U praksi, izgleda da je uspio naum da funkcionira svijet na drugačiji način. Ili model koji nije dat od samog Svevišnjega.
Sve su jača pravila, zakonitosti i sile, koje čovjeka tjeraju od njegova Stvoritelja.
I sve se naizgled čini kao da će u tome i uspjeti.
No, situacija je upravo suprotna.
I ide u korist – čovjeka.
I još uvijek je čovjek potpuno zaštićen i vođen od samog Svevišnjeg (Stvoritelja).
Za ovu tvrdnju postoje najmanje tri dokaza.
Koja nam daju pravo na radost života. I vračanje smisla života u čovjeka.
Prvi i osnovi element ovakvom zaključku jest datum 21.12.2012. u 21,12 sati
To je trenutak kada se smjer „rotacionog“ kalendara promijenio. Ušao je u smjer prema duhovnosti. Ili zadovoljstvo će čovjek pronaći u svom duhu. U svojoj nutrini. A ne u materijalnom životu.
Nevjerojatno je da je već nakon 8 godina promjene ovog smjera, vidljivo da ljudi sve više priželjkuju, pa i govore o miru i radosti. Stabilnost obitelji. I svoju odgovornost prema poslu i prema svojoj okolini.
Drugi element koji govori u prilog istoga, je datum 1.4.2018. u 18,oo sati, kada sam u tunelima Ravne primio poruku koju trebam prenijeti. A to je da je s tim danom započelo čišćenje svijeta od tzv loših ljudi. Ili ljudi koji se ne pridržavaju programa rada i života po modelu Svevišnjega.
I treći, trenutno najvažniji datum jest 21.6.2020. u 13,oo sati.
Ove godine u to vrijeme boravio sam s grupom od 20 osoba na brdu Križevcu u Međugorju kada smo dobili uvid o izlasku svjetlosnih bića (anđela) koji imaju zadatak da „očiste“ duhovni prostor iznad zemlje, od onih koji sprječavaju kontakt čovjek – Svestvoritelj. Sve u cilju da čovjek može ponovno primati izravne uvide od samog Svevišnjega.
To je jedan korak u pročišćavanju svijeta i planete zemlje i otklanjanju prepreka za dobivanje uvjeta za održavanje kvalitetnog života na zemlji.
Dakle, sada se nalazimo pred izborom.
Taj izbor se sastoji u našoj slobodnoj volji da li da se priklonimo rješenjima koje nam se nude s jedne strane od zakonodavnih osoba koju proglašavaju svoju „vjeru“ primjenjujući represiju nad čovjekom ili se prilagođavamo djelovanju Kristove energije.
Naravno izbor nije lak ako se u njega ulazi iz stanja misli i nametnutih sankcija i restrikcija. No, na nama je odgovornost jer imamo – slobodni izbor.
Ili, možemo birati između sankcija zbog neprovođenja odredbi kriznog stožera. S druge strane tu su karmička djelovanja. Ili kako se u narodu kaže – Suda Božjega.
Međutim, čovjek zaboravlja i u ovom trenutku da će ga voditi Kristova energija kroz sve prepreke ako se prepusti duhovnom vođenju.
Jer, vrijeme je da čovjek više ne upada u probleme ili neke elemente kršenja zakonskih normi.
Za izlazak iz tih situacija dovoljno jest da čovjek izabere stanje – Mira-a.
Kroz stanje mira i potragom za energijom istine može riješiti svoju trenutnu situaciju bez većih problema.
Tako da trenutno, jedino rješenje kroz koje treba čovjek ići jest potraga za energijom istine , koja je u čovjeku i koja kontinuirano djeluje.
Isto će postići kroz stanje mira u sebi. U psihičkom, emotivnom i duhovnom smislu.
Stoga, rješenja koja se nameću koje su u principu jednostavna. Promatranjem stanja u socijalnom okruženju, održavajući unutarnji mir, bit će čovjek vođen putem energije istine u skladan život.
Naravno, proces čišćenja nije tu završio, niti je gotov. Procjena je da će se ponoviti 21.7.2020 te postići kontinuitet sve do 21.12.2020. kada bi trebao da ovaj proces čišćenja dođe u završnu fazu. Odnosno, u stanje gradnje novog sistema i uvjeta za život na zemlji.
Do tada je potrebno kontinuirano, već od ovog momenta, pronaći Mir. Jer, protiv zla se ne bori bitkom, oružjem ili mržnjom, već samo s Mirom, energijom Istine i Ljubavi.
To je smisao energetske obnove zemlje i čovjeka. Ili kako se to u duhovnim literaturama zove – Kristovim milosrđem.
