Svaka osoba ima potrebu za ljubavlju. Barem se tako izjašnjava. Nekako tijekom življenja nastojimo razmijeniti ljubav s osobama iz svog okruženja. Ne ulazim u ovom tekstu što realno podrazumijevamo pod pojmom, imenicom ljubav, već onime što čujem od osoba iz svoje okoline. Ukratko, svatko ima potrebu da bude voljen. I naravno da voli. I to se smatra ispravnim, iskrenim i potrebitim za dobivanje kvalitete življenja. Koja nam u konačnosti daje mir, sigurnost i pripadanje.
I ono što me zanimalo istinski jest – količina te energije ljubavi koje osobe potrebuju. Koliko je to ljubavi koliko treba da se bude dobro. I naravno, analogno tome, koliko mogu dati ljubavi nekome kome žele dati, pokloniti, ustupiti od te energije ljubavi koje imaju.
Što bi značilo da unutar osobe „kruži“ ljubav koju praktično primamo i dajemo ili izmjenjujemo sa svojom okolinom. Koliki je to kapacitet osobe i koju količinu ljubavi stvarno osoba može podnijeti u svom tijelu, srcu, duši, energiji.
Posve nam je normalno da majka voli svoje dijete. I da brine o njemu. Odnosno, o potrebama koje ima mala ne-samostalna osoba. Međutim, realno gledajući, to je velika i odgovorna obveza za majku i oca. I treba poprilično toga da se odreknu u svom životu da bi osigurali kvalitetu rasta male bebe. Kasnije djeteta, momka/cure i odrasle osobe. Realno, ta buduća samostalna osoba započinje svoj život kao potpuno nesamostalno biće koje potrebuje posebne prilagođene uvjete za svoj rast. Naravno, da je majka posebno ponosna na to novo biće na svijetu jer je jednostavno, unikat. Njen unikat stvoren, začet s osobom s kojom će podijeliti aktivnosti oko podizanja tog sada malog i nesamostalnog bića. Dakle, između njih djeteta i majke s ocem djeteta, uzajamna je potreba i zadovoljstvo davanja i primanja. Na više nivoa.
Također braća i sestre, po krvnoj vezi, imaju potrebe za razmjenom ljubavi i energije u više oblika. Čak se smatra obaveznim u međusobnim odnosima. Mada, praksa pokazuje i drugačije odnose, jer eto oni samostalno odlučuju i nisu tako nemoćni na osobnoj razini. Potpomaganje počinje čim su oni samostalno sposobni održavati sebe.
Dalje, imamo praksu da se nekako „vezujemo“ za osobe, pa nam prve sljedeće osobe za koje se vezujemo, budu tete iz vrtića. Učitelji, nastavnici, profesori, treneri, prijatelji. I tako redom tijekom našeg življenja i razvoja.
No, svaki od tih odnosa je različit. I u svakom tom odnosu imamo drugačiju emociju i vezanost. Sve na nekom drugom nivou ili stanju. Kao rezultat naših potreba.
Stoga, nam je važna spoznaja, od kuda nam dolazi takva energija i potreba. I što je najvažnija kolika je. I kako ju vidjeti. I pozitivno koristiti.
Kako još nismo kvalitetnije definirali pojam ljubavi i njezinu veličinu u ovom tekstu definirat ćemo je kao stanje koje nam donosi sklad u tijelu i mir, prvenstveno. U kojem se osjećamo ispunjeno, poštovano i sigurno. Čak i zaštićeno. No, ono oko čega se slaže i literatura i praksa jest da je ljubav energija. Stoga zaključujem da mjerenjem količine energije u tijelu možemo dobiti približnu sliku količine ljubavi koje ima svaka osoba u tijelu.
U cilju dobivanja odgovora za količinu energije koja je u tijelu svake osobe, bilo je potrebno zainteresirati istomišljenike koji su također voljni istražiti tu količinu energije koje imamo u tijelu. Dakle, praksa mog rada dala mi je odgovor da se ta ljubav ne može ni kupiti ni prodati, niti stvoriti. Jer, energija ljubavi je tu. Naprosto, kada imaš potrebu primiti ljubav, ona dođe preko nekog ili nečega. Ili kada želiš podijeliti, ona je tu. No, ovo je pod tema ove teme i obradit ću je nekom drugom prilikom.
Dakle, treba dragovoljno pristati da se ta ljubav po veličini energije primijeti. I definira vrijednost.
Iz načela koje sam napomenuo, jasno mi je da mjerenje energije koju nazivamo ljubav nije precizno mjeriti uređajima ili da netko drugi „izmjeri“ koliko je ljubavi u samoj osobi. Najbolji „mjerač“ te energije jest sama osoba. Odnosno, sam sebi možeš definirati raspoloživost energije ljubavi koju možeš primiti i davati. Kod ljubavi postoji i pravilo da u ljubavi primamo samo ono što želimo (od onoga što nam se nudi ili što je u ponudi). Jer, količina ljubavi koju imamo ovisi samo od osobnih potreba , prvenstveno potreba da smo ispunjeni i zadovoljeni. Ili potreba da dajemo.
Stoga sam u suradnji s više grupa odradio meditativno stanje koje bi trebalo dati odgovor o količini energije koje ima svaka osoba a da je osoba spremna da „pogleda u sebe“ i svoju istinu koliko je otvorena za primanje i davanje energije u obliku ljubavi. Sa svim sam grupama u meditativnom stanju prišao analizi vrijednosti energije ljubavi u vlastitom tijelu svakog participanta.
Kako postoji životni ciklus u razvoju čovjeka, jasno je da u svakom tom ciklusu ima posebna potreba koja je potrebna da se zadovolji tijekom življenja.
Ciklusi života, kroz koje osoba prolazi tijekom življenja, karakteriziraju neka fizička stanja i potreba. Pa sam tako ciklus života, za ovu situaciju, podijelio u nekoliko faza:
- U dobi od 3 do 5 godina starosti
- Školsko doba 7 do 9 godine starosti
- Početak zrele dobi od cca 20 godina starosti
- Dob pune zrelosti ili 51 godina starosti
- Doba mudrosti u 80-im godinama starosti
Tako smo grupno započeli istraživanje svoje energije u svakoj od te dobi. I mjerili smo koliko je ta energija ljubavi koju mi možemo dati. A kolika je energija koju mi možemo primiti. Energiju ljubavi mogli smo primijetiti kao svjetlosno tijelo oko našeg fizičkog tijela. I naravno, primijetili smo da u nekim dijelovima tijela ili oko njega ta energija se pomalo razlikuje, od
doba do doba starosti. Ali je jasno dala do znanja u našim osjetilima koji je razlog te male različitosti unutar te energije. Za analitiku te različitosti potrebna su daljnja analiziranja i nova meditativna stanja.
Prvi zaključak:
Ono što jest interesantno jest da utvrdimo stvarno stanje energije koju ima svaki pojedinac. Ono što je bilo zajedničko kod svih participanta u ovome stanju analiziranja energije jest da smo svi utvrdili:
- da nam je energetsko tijelo davanja ljubavi veće od energetskog tijela primanja ljubavi
- da je razlika energije u pravilu dvostruko veća u korist davanja ljubavi
- energija primanja ljubavi je daleko manja od naših potreba
Drugi zaključak:
Zaključili smo da smo jako dobre osobe jer imamo dvostruku moć davanja ljubavi. Što znači da svi oko nas imaju ogromnu korist od naše dobrote i naše energije koju realno posjedujemo. Pa se nameće i zaključak drugi da nas tako dobre volje i pune ljubavi, ostali jako vole. Jer, mogu se „napojiti“ našom energijom. I mogu uživati u našoj blizini i aktivnostima koju dajemo prema njima.
I to je bio jako lijepi zaključak!
No, postavilo se pitanje, koje je jednostavno, ako imam dvostruku mogućnost da dajem kako ću osobno biti ispunjen i u miru.
Tehničkim rječnikom, ako dvostruko dajem od onog što primam, onda ću se „isprazniti“ i neću više moći davati.?.
Naravno da je to realan odgovor na naše situacije kada smo razočarani u životu. I kada naravno, ulazimo u bol ili bolest. Jer, naprosto, davati više nego što primamo, uzrokuje te posljedice.
Sada je bila jasnija naša pozicija, kada smo se u prošlosti osjećali u osami, napušteni, prevareni, tužni i neshvaćeni od naše okoline.
U meditativnom stanju dogodila se ipak jedna svjetleća točka koja nam je davala odgovor kako ipak ne ući u takva tzv negativna raspoloženja ili stanja. Naime, kada smo analizirali stanje energije ljubavi u 80-im godinama, gotovo kod svih participanata se pojavila – jednakost u tijelu energetskim davanja i primanja. Što praktički znači da u tim godinama smo u stanju primiti i davati jednaku količinu energije. I biti u balansu sa sobom i sa svima oko nas.
I tada se javio novi predobar zaključak:
- ako smo jednom u životu u balansu, onda možemo to stanje „preslikati“ za svaki trenutak našeg življenja, za svaku situaciju.
- time izbjeći sve nesklade po pitanju emotivnog, psihološkog i fizičkog stanja.
Rješenje:
Jednom u životu imamo karakteristiku „mudraca“. Ili mudrih ljudi. U sposobnosti smo za svaki trenutak u životu procesom življenja biti u stanju razumijevanja i poštovanja za sebe i za sve oko nas. U praktičnom smo radu u meditativnom stanju doveli energiju davanja i primanja u sklad. Stoga sam i u dosadašnjim aktivnostima u Da-MIR metodi razvio niz meditacija koja nam omogućuju balans u davanju o primanju energije ljubavi.
Uskladbom tijela davanja i primanja, svaki naš trenutak može postati kraj nesporazumijevanja ili sukoba i početak skladnog života s okolinom. Osiguravajući nam unutarnji mir i (samo)zadovoljstvo. Ili ukupnu realizaciju za trenutak u kojemu živimo. Tako da smo taj sklad postigli i tijekom ove meditacije. Kao početak samopoštovanja i poštovanja osoba iz našeg okruženja.
Da bude ugodno život njima s nama, i nama s njima. Uz obostrano davanje i primanje količine energije koju svatko od nas posjeduje u realnom trenutku.
