PSALAM ŽIVOTA
Ne govori mi žalosno
Da život tek je isprazan san
Jer duša je mrtva koja spava
I ništa nije onako kako izgleda
Život je stvaran ! Život je ozbiljan !
A grob mu nije cilj:
Prah si bio i u prah ćeš se vratiti,
no to se ne odnosi na dušu.
Ni radost ni tuga
Nisu nam suđeni;
Suđeno nam je raditi,
Svaki dan za korak dalje biti.
Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče,
A naša srca, premda izdržljiva i hrabra,
Poput prigušenih bubnjeva udaraju,
Povorku vode do groba.
U širokim bojnim poljima svijeta,
U logoru Života,
Ne budi poput tupe stoke koju vode!
Budi junak usred pomutnje!
Ne vjeruj u Budućnost, kako god ugodna bila!
Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve!
Djeluj… radi u živoj Sadašnjosti!
Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom!
Životi velikana podsjećaju,
Da i naš život može biti uzvišen,
Pa na odlasku stoga,
Ostavi tragove u pijesku vremena.
Tragove koje netko će drugi,
Dok plovi neveselim životom,
Taj napušteni brat u brodolomu,
Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost.
Stojimo stoga uspravno i radimo,
Spremni na svaku sudbinu;
I dalje stvaramo, i dalje tražimo,
Učimo raditi i čekati.
Napisao Henry Wadsworth Langfellow
Život nije destinacija, život je jedno veliko putovanje, a kao i svako putovanje ima svojih uspona i padova. No, bez teških trenutaka ne bi znali cijeniti one dobre, bez poneke oluje ne bi znali cijeniti Sunce. Najvažnije je da iz vida ne izgubimo put kojim koračamo, bez obzira što se ponekad na tom putu nađu i prepreke, jer ipak, život je samo jedan i to je najveći dar koji smo dobili.
