Često imamo potrebu da učinimo nešto novo.
Od toga da promijenimo zavjese u kući, preko izrade novog kolača kod žena koje uglavnom prednjače sa kreativnim idejama. Ili naravno popravka nečega po kući do stvaranja novog proizvoda ili novog stila, kod (navodno) jačeg spola.
Sve je to divno i krasno u našoj namjeri. Da nam bude bolje, ljepše, ugodnije. I dobro je da je to tako. Tako da započnemo razmišljati o ideji. Kako bi tu namjeru stavili na praktičnost, korisnost. Da bude u funkcionalnosti. Pa sve nešto premišljamo i slažemo mogućnosti. Slažemo sve ono što je moguće i gledamo i tražimo prve uzorke materijala, dojmova prostora gdje ćemo to raditi i izložiti.
Pa onda procjenjujemo isto u kvaliteti zamišljenog, idealiziranog i onoga što je stvarno moguće učiniti u realnosti i od onoga što smo djelomično već i učinili. I to je prekrasno. Međutim, sve to kada i započnemo izrađivati i slagati, nadolaze nam nove ideje i novi stavovi. Dolaze nam i novi zahtjevi. Nekako, uglavnom iznutra nas, a malo i izvana od bliže okoline.
Tada opet krenemo na novo i preslažemo cijeli paket ideja, nastojeći i dalje da osnovnu ideju stavimo u praksu. Da je porodimo u realnost. A da, također, u nastavku razmatranja te ideje, opet imamo nadopunu svega onoga što su nam rekli da treba i onoga što su rekli da možete ugraditi u sistem. Brdo informacija, ponajčešće nazivamo to stanje.
Jednostavno smo ušli u igru Energije koja je u nama, a koju tako često i sami zanemarujemo. Zanemarujemo i tok svijetlosti koji vidimo u životu. Analizom situacija iz prakse, pokazala je da ljudi vozeći auto po noći, vide samo onaj dio ceste koji je osvijetljen sa farovima automobila. Tako da je taj dio prostora ispred automobila, često jedino u fokusu vozača. Vozeći imamo privid da se krećemo (kreće se auto), a vozač sjedi, uglavnom miruje. A imamo i drugi privid, da postoji svijet samo onaj koji vidimo osvijetljen farovima automobila. I u konačnosti ništa drugo u toku vožnje nas ne zanima. Možda još jedino namjera da stignemo na cilj cijeli i zdravi. I po mogućnosti na vrijeme. Ili da se jednostavno vozimo besciljno prema nekom (neodređenom) cilju ili lokaciji.
Pod pojmom kreacije ili kreativnog stvaranja podrazumijevamo realizaciju tj. materijalizaciju neke ideje koju osjetimo u sebi i koja bi trebala biti na korist ili barem zadovoljstvo onoj grupi ljudi koja je za to zainteresirana. Osim naravno kreatora.
Iz te potrebe da stvori zadovoljstvo za sebe i druge, proizlazi aktivnost čovjeka da nešto učini što će za rezultat djelovanja imati neki proizvod, neku materiju. Nešto što se može vidjeti, dodirnuti, koristiti, možda omirisati, okusiti ili čuti. Kada to postignemo onda smo zadovoljni ili zadovoljili svoje potrebe. I tada počinje rasprava o tome kako to izgleda, kakav je oblik uporabni, miris, okus ili eventualno zvuk. O tome će se naširoko raspravljati, mijenjati ideje , stavove uvjeravati sebe ili druge sa jednim od ciljeva da li je to dobro ili manje dobro. Stvarati stav o tome što mi mislimo. Genijalno. Dakle, stvaramo neki dojam o tom proizvodu, ideji ili projektu.
A jesmo li se zapitali: zbog čega mi taj proizvod/djelo upravo tako i na taj način procjenjujemo.?. i zbog čega donosimo sud o nečemu i što je to što nas tjera da to učinimo.!.
Dakle, ako nešto odgovara našim potrebama i zahtjevima onda smo mi u tome zadovoljni. To zadovoljstvo unosi u nas neko potpuno novo stanje u kome, mogli bi reći, nekako smo mirniji i nekako smo stabilniji i jači. Pouzdaniji smo sami u sebi i u sebi.
Praktički na taj način možemo učiniti sve što hoćemo. I koliko hoćemo. Neovisno da li ćemo se baviti pisanjem ili čitanjem. Hoćemo li spremiti neko ukusno jelo na nov način. Sagraditi novu kućicu za odmor ili pozabaviti se sa kućnim ljubimcem. Pa čak, možda, i spremati se za skokove sa padobranom. Jer, to sve nas čini zadovoljnim.
No, javlja se novo pitanje: koliko dugo i koliko jako će nas taj projekt zadovoljiti? Koliko dugo ćemo biti zadovoljni i ispunjeni?
Nekako mi se čini da nam zadovoljstva kraju sve kraće i kraće. Učinilo mi se da je trajanje zadovoljštine sa novim projektom upravo u suprotnom odnosom na našu želju. Što je veća želja to manje traje vrijeme zadovoljstva nakon dobivanja ostvarenja želje. Više nam novine nisu tako važne i pretvaraju se u naviku. Kao da imamo pravo na neku novinu svaki dan, uvijek nešto novo.
Te novine počele su se pretvarati u neku vrstu navike. A navika najčešće postaje najgori ili najopasniji dio ljudskog djelovanja. I takve situacije su nas počele jednostavno gušiti. Već nakon nekoliko trenutaka kada smo u tom novom projektu. Bilo bi dobro da smo nezadovoljni rješenjem, imali bi stav i odluku, no ovdje se radi o našem odnosu bez zaključka. Kao da postanemo kritičari i samo kritičari.
Problem je ili u ideji realizacije proizvoda ili djela. Ili u našim osjećajima koje imamo za realizirano tj to stvoreno. Jer ti osjećaji hoće nešto što mi nismo dobili. Vjerojatno iza tih događaja (našeg ponašanja) sve što se javlja jest kritiziranje kao nužna potreba samo realizacije.
Zaključio sam da nema dovoljno elemenata koji bi nas probudili da postanemo kvalitetniji u procjeni tih projekata. Pa stoga ili projekt nije dovoljno snažan da me „probudi“. Ili moji osjećaji nisu dovoljno profinjeni da prime poruku od projekta (proizvoda ili ideje).
I naravno primijetio sam da kod stvaralačke snage, jednostavno se zanemaruje tok energije! Kasnije zanemarujemo i samu snagu te energije koja ima smjer prema prvoj misli. O kojoj se raspravlja, te o proizvodu ili djelu kao rezultat tog procesa. Jednostavnim tokom energije iz smjera misli kroz riječ i realizaciju u djelu, jest normalni tok stvaranja i materijaliziranja energije. Promjene Energije koju često koristim u praksi, može se prikazati i u vidljivom obliku kada se od pare, dobiva voda a od vode dobiva led. Tu imamo samo energetsku promjenu stanja nekih elemenata. Kemijski sastav je isti, namjena i korisnost drugačija.
Slični postupak transformacije Energije se događa i u prirodi kada od svjetlosti (duh namjere kako volim nazivati tu situaciju), preko naše sposobnosti da u našim mislim oslobodimo prostor ili mjesto, kako bi se mogla dobiti nova energetska veličina koja jest misao i koja ima svoju snagu u karakteru ličnosti koja ju je dobila odnosno stvorila. Dobro je ako uspijemo ovakvu misao zabilježiti u riječima ili brojevima i slovima. Kao ideju za neki proizvod ili kao formulu iz koje ćemo moći proračunavati i stvarati nove kombinacije sa nekim drugim već poznatim formulama. No, u svakom slučaju sada već imamo potpunu ideju kako će taj proizvod izgledati. I možemo, sa odabranim materijalima i postupcima, započeti i sa prvim fazama izrade. I to je dobro.
No, što ćemo realno učiniti u tom procesu.
Započeti ćemo sa sumnjom ili analizom same misli. Ma jesmo li to dobro razmislili, pa kako ćemo to nekome objasniti, te kako će se to izraditi, hoćemo li postići u nekim rokovima i što će reći drugi odnosno kakvi će biti komentari. Pa hoće li moći isto tržište prihvatiti sa kreativnim duhom kakav smo mi to ugradili u njega.
Praktički, sa istim sumnjama, već u startu uništavamo osnovnu namjeru same ideje da je sve dobro dobrodošlo na tržište ili na ponudu drugima. Kao ideju da drugi imaju mogućnost izbora nečeg boljeg i kvalitetnijeg. I gotovo da ne shvatimo ili uvidimo osnovnu prepreku koju smo učinili a to jest- blokirali smo normalni tok Energije.
Čovjek je stvaralac, kreator po svojoj osnovnoj funkciji i kada dozvoli da se viša i finija Energija transformira u Energiju njegovih misli, dajući mu snagu da je verbalizira i da svojim aktivnostima isto materijalizira. Dakle, kako volim reći Čovjek ima sposobnost da učini djelo Gospodnje na zemlji.
Realizacijom materijalizacije putem proizvoda/djela, u čovjeku javlja ispunjenje. Koje se manifestira stanjem najbližega naziva zadovoljstvo učinjenim. Kao rezultat, imamo najčešće dvostruku reakciju. Reakciju dobrih ljudi koji prepoznaju dobro i kvalitetno djelo. I drugu, u kojoj navode, podosta toga protivno. Vjerojatno iz nekog druge pozicije pogleda/ gledanja. Uglavnom, kada srce nije čisto (kako se to kaže, u narodu) onda se ne može ni prepoznati samu Božansku kreaciju u djelu zemaljskog čovjeka.
Osjeti su vezani za naše fizičko tijelo i oni reagiraju osnovom odnosa sa čistoćom samog srca. Odnosno, osjetom onog dijela srca, gdje se nalazi Duša.
Tako da, kako u realnosti stvaranja tako i u komentiranju nekog proizvoda/djela, imamo tok Energije. Ali i na taj tok Energije utječe stanje osobne energije u našem tijelu. Time dobivamo odnos prema stvarima, djelu, ljudima pa i biljkama i životinjama.
Ideje proistekle iz te Energije ili ideje oko nas, koje se trebaju realizirati ili su već realizirane, realno su slika stanja u nama samima. I to je slika toka energije unutar nas koju smo dozvolili da struji u nama. Ta Energija prolazi kroz nas na svjesnom ili nesvjesnom nivou (mada je to isti nivo) i ostavlja neki trag. Na više nivoa.
Ostaviti, osigurati te održavati ispravan tok Energije od misli preko riječi u djelo, naš je doprinos kvalitetnijem životu na zemlji. I meni osobno i svima oko mene.
Kod procjene djela ili riječi drugih osoba, potrebno je poštovanje prema onome što su drugi učinili na tome da budu u ispravnom toku Energije u njima. I da osobno prepoznam taj tok Energije u drugima. I naravno, da ga cijenim. Kao i napor koji ta osoba, u ovom slučaju stvaralac, ulaže u ispravnost toka Energije. Tako da u realnom životu može se prosuđivati i komentirati rezultate aktivnosti drugih osoba, na osnovu svojih osjećaja.
Ipak, bilo bi dobro da u tom prosuđivanju nadodam stav koji imam u srcu odnosno u Duši. Taj stav bi trebao imati smjernice djelovanja koji bi bili ispravni i potaknuli druge osobe na razvoj i kreaciju.
U cilju njihovog ispunjenja. Zadovoljstva. Mira. I povećanja kvalitete života.
