Osjećati se i biti dobro je ugodna situacija i stanje u životu. No, kada uistinu možemo reći da smo dobro i o čemu to ovisi? Jer, često takvo stanje prođe i u životu nam se pojavi nešto što nam pokvari stanje mira i sreće.
Volimo biti dobro, i često pričamo o tome ali uvijek kao nešto što će uslijediti u budućnosti kada se ”stvari poprave”, kada budemo više zarađivali, bili zdraviji, imali stabilnu vezu i slično. Bijeg u stanje da se osjećamo dobro i zadovoljno često tražimo i u mašti čime si zapravo otežavamo, jer povratkom u stvarnost još teže doživljavamo situaciju i probleme u kojima se nalazimo. Da li je u čovjekovoj prirodi da uporno traži stanje mira i sreće, ali na neki način sami sebe ”sabotiramo” pri tome razmišljajući kako to neće doći, kako to ne zaslužujemo i slično?
Poznata je i činjenica da kada nam je najteže tada tražimo utjehu u Bogu iako ne znamo tko je, da li postoji, no ipak vjerujemo u njega kao da nam je najbolji prijatelj kojeg viđamo svakodnevno. Vjerujemo i tražimo tada rješenja za sve naše boli i muke, te mnogi osjećaju da molitvom nalaze mir i spokoj i kada je najteže.
Mnoge vrste religija tumače Boga različito, pridaju mu različite moći i znanja, kao i imena. Ono oko čega se možemo složiti je nemogućnost dokaza da postoji uz istovremeno čvrsto vjerovanje u ljudskim srcima i duši da je stvaran. Vjeruje se da je Bog svjetlost ili tok energije i s takvim viđenjem se slaže većina terapeuta, ili barem oni s kojima sam imao čast komunicirati. Također s i u religiji pojam Boga povezuje i opisuje kao tok energije, snaga,toplina koju možemo osjetiti ako si to dopustimo iako ne možemo vidjeti.
Zanimljivo je to kod nas ljudi, što za većinu drugih stvari volimo vidjeti i opipati dokaze, no kada je u pitanju Bog vjeujemo u njega duhom i srcem bez potrebe razuma.
Jesu li tu ta vrata koja moramo proći kako bi došli bliže i pod blagoslov Energije. Logičkim, razumnim razmišljanjem ne mogu do Boga ali u duhovnom smislu, ako ga prihvatim, pronaći ću ga..Doći će kroz molitvu, saziv, zahtjev, meditaciju. Doći će do mene, Vjerujem u to.
Jer, taj tok energije koji je meni nepoznat djeluje na mene.Samim time kroz ne-znanje dolazim do znanja. Odbacujući potrebu za logikom i razumom, otvarma dušu i prihvaćam Boga i samim time postajem svjestan, djelujem u svjesnosti.
Ne mogu prestati razmišljati o svojim problemima. O svojoj situaciji. O svojim namjerama. O obitelji, poslu, prihodima, odnosu sa nekim osobama.
Dobro je definirati što je realnost a što mašta, želja, potreba.
Trebamo znati definirati kada si postavimo nerealne ciljeve i prihvatit da nešto ne znamo.
Kamo vodi ovakvo razmišljanje i spoznaja?
Točka između realnog razmišljanja, mašte i duhovnog razvoja je točka mira. Istine.
Dah nam je jedino, što nam treba u tom trenutku.
Otvara se blagoslov, nova energija dolazi do nas.
Shvaćamo da možemo i drugačije. Kvalitetnije. U svakom slučaju bez boli.
Energija koja ulazi u nas lagano će i sigurno kroz neko vrijeme isprati stare misli, korigirati ih i preusmjeriti u stanje ili situaciju koja ide cilju – da budemo uistinu dobro.
Molitva, meditacija, dah, mir sve su to putovi koji nam otvaraju ulazak nove pozitivne energije u nas . Pozitivne učinke energije možemo osjetiti u svom tijelu. Najčešće kao novu svijest u obliku veće ugode, vitalnosti, čistih misli, dobrih namjera i naravno – ispravnog djelovanja.
Tako da se ponekad pitamo da li to naše ne-znanje krije neko veće znanje koje još nismo koristili u našem životu i u djelovanju.
A ponekad nam i ulazak u područje ne-znanja daje kvalitetnija rješenja od našeg već korištenog znanja.
I vjernici i ateisti trebaju što više znanja iz područja ne-znanja. Bolje će se razumjeti. I bolje će djelovati. Jer reći da vjerujemo je lako, i mnogi koji su vjernici ne koriste to znanje, ne osjećaju ga. Mnogi ateisti djeluju moralnije i etičnije od vjernika. Stoga, sama etiketa vjernika ne znači ništa već prava, istinska spoznaja i osjećanje energije, a to je za svih nas jednako. To nam donosi i prepoznaje se kao dobro djelovanje, smirenost, osmijeh, ljubav, nada, dobrota.
Pokušajmo svaki dan pronaći nešto pozitivno u našim životima umjesto da čekamo da se situacija popravi i zapravo nikad ne dočekamo.
